„Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj.“ (Otkrivenje 9,10.11)

Bio sam pastor u gradu New Yorku 1980. godine. Jedna od prednosti života u velikom gradu ogleda se u pristupu visokoj kulturi. Naša omiljena zabava u tom smislu bila je posjeta Muzeju prirodne povijesti na zapadnoj strani Central Parka na Manhattanu. Muzej nudi prekrasne diorame prizora iz cijeloga svijeta, tisuće dragulja i minerala, ali i ogromne skeleta dinosaura koji oči ispunjavaju divljenjem.

Moja supruga i ja smo toliko uživali na tom mjestu da smo odlučili postati članovi, što nas je uvelo u novi nivo newyorške kulture. Članovi Muzeja su dobivali pozivnice za predavanja. Druga je prednost bila prilika vidjeti nove izložbe koje je Muzej pripremao, prije nego ih otvore za javnost.

Muzej je jednom prilikom pripremio izložbu predmeta iz ruševina Pompeja. Članovima Muzeja je bilo omogućeno jedne večeri posjetiti izložbu. Na prijemu, koji je priređen tom prilikom, imali smo prednost sresti se s kulturnom elitom New Yorka. Nakon razgledavanja izložbe, prisustvovali smo prikazivanju filma „Posljednji dani Pompeja“. Bio sam stvarno zadivljen onim što sam vidio. Film je bio upečatljiva priča o Evanđelju i njegovom djelovanju u sustavu vrijednosti ljudi iz prvog stoljeća. I time se potpuno razlikovao od svjetovnih proizvoda kojima je Hollywood usrećio svijet osamdesetih godina prošloga stoljeća. Prvi sam put u životu uspio shvatiti kakve je trajne posljedice svjetovnost ostavila na ljudima iz zapadnog svijeta.

Taj se utisak još više pojačao na kraju filma. Kada se svjetlo upalilo, moderator programa je izašao na scenu i rekao glasom ispunjenim sarkazmom: „Pa, dobili smo dosta moralnih poruka, zar ne?“ Bio sam zaprepašten koliko smo se za samo četrdeset i pet godina udaljili od kršćanskih vrijednosti! Zanimljivo je da smo to jedva i primijetili. Kao i žaba u loncu, u kome se voda polako zagrijavala, postepenu svjetovnost jednostavno nismo ni primjećivali, nismo ni primijetili da je Bog prestao imati glavnu ulogu u našem životu.

Peta nas truba opominje da se ne predamo blistavim svjetlostima materijalizma i tehnologije. Život bez Boga sigurno vodi u brige i strahovanja (Otkrivenje 9,5.6). On stvara gubitak značenja i usmjerenja i strašne praznine u duši koju ljudi osjećaju samo u tišini noći. Iako se krije iza maske zadovoljstva i igara, anđeo bezdana je surov zapovjednik.

Gospode, pomozi mi da postanem svjestan svog udaljavanja od Tebe. Kada postanem prezaposlen i nemam vremena čitati Tvoju riječ, moliti se, tada me matica ovoga svijeta nosi u smjeru kojim ne želim ići… Pomozi mi da se to nikada ne dogodi! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)