„I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.“ (Otkrivenje 6,11)
Gornji tekst naglašava jednu od zbunjujućih karakteristika ovoga teksta. Prvo, što to duše „pod žrtvenikom“ (Otkrivenje 6,9.10) u stvari trebaju činiti? One se trebaju strpjeti, čekati, još se malo opustiti! Umjesto da nešto čine, one trebaju ostati neaktivne sve dok se nešto drugo ne dogodi. U većini prijevoda to nešto predstavlja čekanje da broj mučenika dostigne određeni broj. Međutim, riječ „broj“ se ne nalazi u originalu. Kao što je već spomenuto, prevoditelji su je umetnuli kako bi cijela rečenica dobila neki smisao. Međutim, vjerojatno tekst time ipak nije dobio svoj pravi smisao! Da „njihovi sudrugovi u službi i braća njihova“ budu „ispunjeni“ može se odnositi i na njihov karakter, na njihovo držanje u konačnoj krizi u razdoblju ljudske povijesti! Oni čekaju da Bog na poseban način učini nešto za njih!
Nalog da „se strpe još malo“ djeluje kao iznenađenje u poruci s Neba. Kada se opustim, obično mi se dogodi nešto neprijatno. Na primjer, jedan dio travnjaka iza kuće nalazi se u blizini septičke jame i raste dvostruko brže od trave u drugim dijelovima vrta. Ne znam da li to treba pripisati vrsti trave ili nekim drugim okolnostima, ali činjenica je da trava buja i raste. To se posebno odnosi na proljetne mjesece kada ima dovoljno sunca i kiše. Međutim, ono što je dobra vijest za travu, postaje loša vijest za mene! Posebno ako se „opustim“ više od nekoliko dana i propustim pokositi naraslu travu!
Drugi dijelovi travnjaka nisu tako gusto obrasli travom i tako brzo ne rastu. Travu na njima nije teško pokositi čak i kada zakasnim nekoliko dana. Međutim, ako se trava na onom mjestu zapusti, kosilica je više ne može savladati. Moram tada podići nož kosilice i prvo pokositi vrhove trave, i tek onda se vratim još jednom kako bih je skratio do željene visine. Osim toga, svakih nekoliko minuta moram čistiti kosilicu koja se zagušuje.
Želim, u stvari, naglasiti da čekanje ili opuštanje može imati i neugodne posljedice. Međutim, Nebo zahtjeva od duša pod oltarom da se malo opuste i sačekaju da Bog obavi svoje djelo. Bilo bi veoma dobro kada bi nam glas s Neba progovorio i svaki put nas obavijestio kada Bog želi da se opustimo, a kada bi opuštanje štetno djelovalo. Iz ove nedoumice što je u skladu s Božjom voljom, a što je suprotno Božjoj volji, trebali bi izvući i neku korisnu pouku. Iako nam opuštanje i čekanje može izgledati kao gubljenje vremena, ono ipak može biti i izraz povjerenja u Božje putove!
Gospode, moje dnevne obveze su velike. Meni je neophodno Tvoje vodstvo kako bih saznao za koje poslove će biti korisno, ako ih ne budem danas obavio! Pomozi mi da shvatim da Ti djeluješ i onda kada ja počivam! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)