„Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: Dođi! Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!“ (Otkrivenje 6,5.6)
Denarius (groš) je, grubo rečeno, predstavljao nadnicu radnika toga vremena, tako da cijene, spomenute u tekstu, ukazuju na veliku glad. Radnik je morao raditi cijeli dan da bi stekao dovoljno za kupiti hranu za sebe. Ako je još morao hraniti i obitelj, novca nije bilo dovoljno ni za tako skup ječam. Uzimajući u obzir veličinu obitelji toga vremena, djeca su sigurno ostavljana da umru od gladi ili od posljedica nedovoljne prehrane.
Zašto je tekst spomenuo da treba čuvati ulje i vino, namirnice manje važnije od žitarica? U Maloj Aziji tijekom prvoga stoljeća postojao je problem o kome govori ovaj tekst. Trgovanje vinom donosilo je veću dobit od trgovanja žitaricama. Bogati zemljoposjednici zato su prelazili s gajenja žitarica na podizanje vinograda.
I tako je veliki dio obradivog tla u Maloj Aziji bio posvećen proizvodnji maslinovog ulja i vina, namijenjenih izvozu koji je donosio veliku dobit. U međuvremenu, gradovi su bili prisiljeni žitarice uvoziti iz Egipta ili iz krajeva oko Crnog mora. I tako, dok su posjednici zemlje i brodovlasnici ubirali korist od svoje trgovine, stanovnici provincije Azije morali su po skupoj cijeni nabavljati namirnice za svoju svakodnevnu ishranu.
Problem je postao tako veliki da je imperator Domicijan pokušao se umiješati i natjerati zemljoposjednike da ograniče proizvodnju vina u provinciji Aziji i u drugim sličnim oblastima. Njegovi napori pobudili su izuzetno veliki otpor i doživjeli neuspjeh. Da je uspio, blagostanje Filadelfije, na primjer, doživjelo bi težak udarac, jer bi posebno pogodilo vlasnike velikih vinograda. I kao što se često događa, pohlepa bogatih izaziva žalosne posljedice u krugovima siromašnih.
Međutim, čuvanje zaliha ulja i vina možemo promatrati i kao primjer Božje milosti u vrijeme suda. Stanovnici Sredozemlja za vrijeme ratovanja obično su uništavali žetvu na poljima svojih protivnika, ali su ostavljali vinovu lozu i maslinike (jer je potrebno više od 15 godina da vinogradi i maslinici počnu davati rod). Gubitak pšenice i ječma značio je teškoće tijekom jedne godine, dok bi gubitak vinograda i maslinika imao dugotrajne posljedice.
Iako Božji sudovi u našem životu mogu biti oštri, oni postoje da nam pomognu, a ne da nas unište. Božja namjera nije produžiti patnje, već se poslužiti teškoćama za privlačenje naše pažnje i dovođenja u položaj koji će nam biti od koristi. Kada bi svi ljudi obraćali više pažnje na Božje pozive, veliki dio nepravdi u svijetu jednostavno bi nestao.
Gospode, želim poslušati pozive koje mi upućuješ u životu. Pomozi mi da ne doživim velike nevolje prije nego što poslušam Tvoj glas! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)