„I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: “Dođi! Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.“ (Otkrivenje 6,1.2)
Tko je jahač na bijelom konju? Izgleda kao da simboli dosljedno pokazuju i teku u istom smjeru. Prije svega, konj je bijele boje. U cijeloj Knjizi otkrivenja bijela boja uvijek ukazuje na ono što pripada Kristu i Njegovom narodu. To se isto odnosi i na pobjednički vijenac (grčki: stefanos), koji jahač nosi.
Iako ukazivanje na pobjedu ponekad može dobiti i negativan prizvuk, u Otkrivenju je to prvenstveno duhovni pojam. U stvari, sve do šestog poglavlja, grčka riječ za pobjedu uvijek se odnosi na Krista i Njegov narod („pobjedniku ću dati….“). Sam glagol „pobijediti“ u Otkrivenju odnosi se na pobjedu u duhovnim pitanjima (Otkrivenje 5,5; 12,11).
Prema tome, jahač na bijelom konju predstavlja Evanđelje o Isusu Kristu, koje počinje opisom Njegovog ustoličenja na Nebu (Otkrivenje 5), i nastavlja sve do samoga kraja. Zato objavljivanje tog Evanđelja predstavlja osnovnu djelatnost Božjeg naroda na Zemlji.
Nikada neću zaboraviti kako je Evanđelje stiglo do mene. Služeći kao pastor, želio sam ugoditi Bogu i svoje bližnje zadobiti za Njega. Ipak, sve što sam činio, činio sam samo zato da zadobijem Njegovu naklonost, jer nisam bio siguran da sam prav pred Njim.
Jednoga dana išao sam šumskim putom pričajući o Evanđelju s nekim poznanikom. On me je pogledao s očajničkim strahom u očima:
„Može li me Bog ikada prihvatiti nakon svega što sam učinio?“
„O, da“, odgovorio sam duboko uvjeren u istinitost svojih riječi, iako nisam bio potpuno siguran odnose li se one i na mene. Uvjeravao sam ga nekoliko puta da mu svi grijesi mogu biti oprošteni. Izgovorili smo i riječi molitve za oproštenje grijeha.
Onda me je on ponovno pogledao i rekao: „Misliš da je Bog stvarno ovdje s nama?“ Odgovorio sam: „Naravno!“ Upravo tada zablistala je munja, odjeknula je tutnjava groma i provala oblaka nas je skvasila do kože. Pogledao me je sjajnim očima: „Izgleda kao da sam se danas ponovo krstio!“ Shvatio sam da je Evanđelje prodrlo do dna njegovog srca.
Međutim, kada sam vidio silu Evanđelja u njegovim očima, Bog mi je dao da shvatim kako sam i ja prihvatljiv u Njegovim očima. Kaže se da munja nikada ne udara dva puta u isto mjesto, međutim, toga dana Evanđelje je dva puta pogodilo isti cilj! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)