„I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.“ (Otkrivenje 5,6)
Imao sam prednost tijekom protekle decenije provesti dugo vremena na Srednjem istoku. U tom je razdoblju moja najstarija kćer odlučila krstiti se u Jordanu. Bio je to poseban trenutak, bez obzira koliko je mjesto bilo udaljeno od mjesta na kome je Ivan krstio Isusa. Divno mjesto, drveće se uzdizalo s obje strane rijeke, dok je voda tiho tekla.
Nakon nekoliko tjedana i moja je najmlađa kćer počela se interesirati za krštenje. Podsjećajući je na krštenje njene sestre, upitao sam je ima li i ona neki poseban plan. Pitao sam se što bi se ona dosjetiti, čime bi nadmašila ono što je sestra učinila. „Voljela bih se krstiti u Crvenom moru na mjestu na kome su Izraelci prešli more“, objavila je ona. Mislim da ona to nije znala, ali apostol Pavao u 1. Korinćanima 10,1-4. povezuje prijelaz preko Crvenog mora s kršćanskim krštenjem. Nije bilo mogućnosti da moja kćer izabere bolje mjesto.
Međutim, arheolozi nisu sasvim sigurni na kome su mjestu Izraelci prešli preko mora. Neki čak tvrde da to uopće nije bilo Crveno more, nego „more trske“, jezero koje se nalazi sjeverno od Crvenog mora, u blizini današnjeg Sueskog kanala. Biblija kaže da su Izraelci bili „pritiješnjeni“ između mora s jedne i mora s druge strane (Izlazak 14,1-4). Obala kod Ain Sokhna u Egiptu savršeno odgovara tom opisu. I tako sam je, zajedno s nekim prijateljima, odveo na to mjesto i tamo krstio u ljeto 2001. godine.
Knjiga otkrivenja poziva kršćane da u iskustvu starih Izraelaca potraže uzor za kršćansko djelovanje i iskustvo. Janje u Otkrivenju 5. poglavlju je zaklano, podsjećajući nas na hebrejsko Svetište i njegove žrtve. Sedam zala u Otkrivenju podsjećaju na ona koja su zadesila stari Egipat. Upravo je krv pashalnog janjeta zaštitila Izraelce od najtežeg zla. Na sličan će način, Isusova krv štititi Njegov narod za vrijeme Božjih sudova koji će zadesiti čovječanstvo (Otkrivenje 7,3; 12,11). I kao što su prvobitni Izraelci postali kraljevsko svećenstvo na Sinaju, tako i Isusovi sljedbenici iz svakog naroda, koljena i jezika postaju kraljevsko svećenstvo (Otkrivenje 5,9.10).
Knjiga Izlaska je uzor za današnje kršćansko iskustvo. Naš pojedinačni izlazak se događa kada se naša stara priroda pokopa prilikom krštenja i kada ustanemo u novinu života (Rimljanima 6,3.4).
Gospode, hvala Ti na novom životu koji si mi dao moćnim zalaganjem Isusa Krista. Molim Te pomozi mi da stalno sve više cijenim Njegovu žrtvu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)