„Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.“ (Otkrivenje 5,4)
Često se ustručavamo sebe usporediti s nekim pozitivnim karakterima opisanim u Bibliji, misleći da su ljudi, slični Ivanu, na mnogo višem duhovnom nivou nego mi. Međutim, Biblija nas poziva da svoj život oblikujemo po ugledu na njih (Hebrejima 6,12). Apostol Pavao, na primjer, poziva vjernike da se ugledaju na njega (1. Korinćanima 4,6.7.16; 11,1; 1. Solunjanima 1,6.7). Iako je Isus naš prvenstveni Uzor (2. Korinćanima 3,17.18; 1. Korinćanima 4,17), mnogo čemu možemo se naučiti i iz pozitivnih i negativnih primjera koje nam pružaju biblijske osobe.
Apostol Ivan u ovom i drugim stihovima opisuje svoje viđenje. Ohrabruje činjenica da prorok ne opisuje sebe kao velikog svetog Božjeg čovjeka, već kao osobu koja čini greške i ponekad se nalazi i u neprilici. U tekstu u Otkrivenju 5,4. Ivan plače, jer ne zna što se događa na Nebu. Vidi, ali ne razumije! Jedan od starješina postavlja mu pitanje (Otkrivenje 7,13.14), a Ivan ne zna odgovor. Onda Ivan u Otkrivenju 19,9.10. a 22,8.9. pada ničice i klanja se anđelu, koji ga ukorava. Kada čovjek jednom pogriješi u nečemu, očekuje razumijevanje. Međutim, ponoviti grešku kratko vrijeme poslije, toga, izgleda nerazumno, zar ne? Očigledno je da ni proroci nisu u svim prilikama mudri ni razumni!
Ponekad sam se i ja našao u neprilici. Sjećam se dok sam još bio u srednjoj školi da je k nama došao univerzitetski kor pod upravom dirigenta s doktorskom titulom. Pošto kor nije na mene ostavio neki veliki utisak, došao sam do zaključka da dirigent nije dobar, usprkos doktorskoj tituli. I tako, kada sam se pridružio svojim prijateljima nakon koncerta, počeo sam govoriti o tome kako su nositelji titule obično manje sposobni od običnih ljudi, jer više nemaju dodira sa stvarnim životom. Onda sam prešao na ulogu dirigenta i njegovu nesposobnost za svoj posao. Usred svoje tirade okrenuo sam se i spazio dirigenta kako stoji iza mene i sluša svaku moju riječ. Nikada se nisam osjećao tako glupo!
Dobra je vijest da se čitatelji slični meni mogu izjednačiti s Ivanom i drugim biblijskim karakterima u toj slabosti. Ilija se često obeshrabrivao, često je bio utučen, iako je na Božju zapovijest mogao reći kiši da prestane padati. David je tijekom života pobio najmanje dvije stotine nevinih ljudi, ali je Bog našao načina da mu oprosti. Ivan Krstitelj se pitao da li je Isus stvarno Mesija, iako ga je Isus nazvao najvećim između svih proroka (Matej 11,1-13). Job i Jeremija bili su sveti ljudi koji su poželjeli da se nikada nisu ni rodili (O Jobu 3,3; Jeremija 20,14.15). Naša očajna srca veoma ohrabruje spoznaja da su, uz pomoć božanske milosti, ti ljudi mogli steći svježu snagu uzdignuti se iznad slabosti svoje prirode; sjećajući se toga, i mi smo spremni upustiti se u nove borbe.
Gospode, osjećam da sam slab, ali sada sam se ohrabrio da ustanem i ponovno krenem u bitku! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)