„I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine? I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.“ (Otkrivenje 5,1-5)
Mnogi prijevodi Biblije navode da se knjiga ili svitak nalazi u desnoj ruci Onoga koji sjedi na prijestolju. Međutim, nedavna istraživanja ukazuju da izraz „u desnoj ruci“ vjerojatno znači „s desne strane“. To ima smisla kada se uzme u obzir kako se antički svijet služio pojmom prijestolja. Ljudi iz toga vremena smatrali su da je mjesto s desne strane vladara najuglednije, da je to mjesto koje donosi najvišu počast. Tekstovi u Psalmu 80,17 i 110,1 opisuju izraelskog vladara kako sjedi s desne strane Bogu, tako da kralj i Bog zajednički vladaju narodom.
Mnogi antička prijestolja su bila dovoljno velika da se na njima smjeste tri ili četiri čovjeka. Smatra se da su prvi čitatelji Otkrivenja razumjeli da knjiga leži na prijestolju s desne strane Boga. Ako je tako, onda uzeti knjigu ili svitak znači sjesti na prijestolje s desne strane Bogu. Drugim riječima, kada je Isus uzeo svitak u svoje ruke, sjeo je s desne strane svome Ocu, prihvaćajući svoju ulogu kao novi Vladar iz roda Davidova (Otkrivenje 5,5).
U starozavjetna vremena, bilo je dugih vremenskih razdoblja u kojima Izraelci nisu imali drugog vladara osim Boga. Zemlja nije imala čvrstu centralnu vlast. Iako je dovođenje vladara na prijestolje moglo misli ljudi odvratiti od Boga, u praksi stanje u zemlji pretvaralo se u kaos, kada ne bi bilo vladara da usmjerava događaje (Suci 17,6; 21,25). Bog im je zato dozvolio da uspostave monarhiju, prvo u osobi Šaula iz Benjaminovog plemena, a posle u osobi Davida iz Judinog plemena. Davidova vladavina bila je tako uspješna kada se usporedi s vladavinom Šaula, da se njegova vladavina, zajedno s vladavinom njegovog sina Salomona, uzima kao uzor idealne vladavine nad Izraelom.
Prema tome, to shvaćanje o Davidovom kraljevanju predstavlja pozadinu teksta u Otkrivenju 5. poglavlju. Janje je „Lav iz plemena Judina“ i „Korijen Davidov“. Na drugom mjestu u Novom zavjetu Isus sjedi s desne strane svoga Oca na nebeskom prijestolju (Matej 26,64; Hebrejima 8,1). Prema tome, kada Isus prilazi i uzima knjigu, On u stvari sjeda na prijestolje u nebeskom Svetištu.
Gospode, hvala Ti za sjajnu novost. Onaj koji upravlja Zemljom i nebom je u stvari Janje zaklano od početka sveta. Ono poznaje moj život i zna kako se mogu osloniti na Njega, jer vlada mudro, pošteno i s puno sućuti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)