“Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!“ (Otkrivenje 4,11)
U prosincu mjesecu svake godine dobivamo preko pošte besplatni kalendar. Kalendar sadrži slike lokalnih prizora i zaista je lijepo uređen. Međutim, njegova prvenstvena svrha nije podsjećanje koji je dan u godini. Kalendar nam dolazi od Cookove nuklearne centrale, smještene oko 15 kilometara zapadno od našeg doma. Besplatni kalendar izgleda nam treba pomoći da svaki stanovnik našeg područja nauči napamet signale opasnosti i pravce evakuacije u slučaju nuklearne havarije.
Centrala se nalazi između pješčanih dina i obale jezera Michigan. Duboko u njenoj unutrašnjosti nalazi se dovoljno nuklearne sile da izbriše s lica Zemlje najveći dio oblasti na kojoj živimo. Da bi prilike postale još teže, najveći dio vremena vjetar puše neposredno s mjesta na kome se nalazi centrala prema mjestu na kojemu živimo. Svakako djeluje otrežnjavajuće pomisao da se najbliži most, pogodan za evakuaciju, nalazi oko dva kilometra od moje kuće, ali u smjeru centrale. Potencijalno, to bi mogla biti dva smrtonosna kilometra, zar ne?
Razlog zašto moramo živjeti u takvoj sjenci je ogromna potreba suvremenog društva za električnom energijom. Bez nje ne bi ni postojao život kakav poznajemo. Zamislite samo da morate kuhati i čuvati hranu, peći kruh, oprati rublje bez učešća električne struje. Bez električne energije ne bi radili sat, bojler, peć, svjetla, klima uređaj u mojem domu. Skoro sve u današnjem svijetu što doprinosi ljudskoj udobnosti zahtjeva električnu struju. Oni koji na raspolaganju imaju električnu energiju neizmjerno su bogatiji od onih koji je nemaju.
Da to izrazimo na drugi način, mnogi među nama postali su potpuno ovisni od tog električnog čudovišta. Možda takva ovisnost i nije tako loša. Bog je načinio svemir u kome svaki dio treba biti ovisan od svih drugih dijelova. Drveće uzima dah koji smo ispustili i zauzvrat daje nam kisik. Neke ptice uživaju u hrani koju nalaze na leđima nosoroga, oslobađajući tako ove velike životinje insekata. Atomski i subatomski djelići svemira postoje u složenom međusobnom odnosu. Ljudi ovise od biljaka i životinja, a svi ovisimo od našeg Stvoritelja.
Isus je bio najuzvišenije ljudsko biće koje se ikada pojavilo na Zemlji. Međutim, čak je i Isus ovisio od svoga Oca (Ivan 5,19; 8,28). On je u svojoj ljudskoj prirodi ustajao svakoga jutra prije izlaska Sunca, odlazio u samoću, i molio se Onome koji Ga je poslao (Marko 1,35). Iako je sišao s Neba, nije se oslanjao na sebe. Prema tome, imaj na umu da nisi generator – ti si predajnik i prijemnik. Bog je veliki Izvor sile u svemiru. Priključi se i upali svjetla!
Gospode, znam da sam ovisan o Tebi. Upotrijebi me danas po svojoj volji! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)