„I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova.“ (Otkrivenje 4,9)
Prema ovom tekstu, jedna od oznaka nebeskog života je stalno izražavanje zahvalnosti. Oni koji su navikli imati sve što i je potrebno možda će misliti da se ovo teško može shvatiti. Nama je mnogo milije žaliti se zbog nekih minimalnih nedostataka u svojoj udobnosti nego izražavati zahvalnost zbog obilja u kome uživamo. Nama je zbog toga potrebna promjena ponašanja. Razlika između zahvalnosti i prigovora ima mnogo više veze s našim načinom promatranja nego sa stvarnim činjenicama. Dozvolite mi da to prikažem!
Kao muž postajem mrzovoljan kada se moja supruga uvuče u sebe. Međutim, zašto me iznenada provala hladnog zraka ne bi podsjetila da trebam biti zahvalan što je pored mene, a ne na nekom drugom mjestu? Kao roditelj postajem i više nego mrzovoljan, kada jednom od svoje djece kažem da spreme sobu, a onda ga umjesto toga nađem ispred televizora. Zašto mi nije palo na pamet kako trebam biti zahvalan što je moje dijete u kući, a ne negdje na ulici?
Kada dođe vrijeme podnošenja porezne prijave, prigovaram zbog svote koju trebam platiti. Zar, umjesto toga, ne bi trebao biti zahvalan što imam posao i što dovoljno zarađujem tako da država od mene može zahtijevati porez? Kada prijatelji moje djece ostave za sobom nered u našem stanu, meni je lako prigovarati, a zar ne bi bilo bolje biti zahvalan što moja djeca imaju prijatelje i da imaju dovoljno povjerenja u mene i moju suprugu da dođu k nama, u našu kuću?
Drugoga dana kad sam prigovarao što mi je odijelo postalo tijesno, zar ne bi bilo bolje da sam zahvalio Bogu što sam imao dovoljno hrane? Vidite, razlika između zahvalnosti i prigovaranja ogleda se samo u načinu promatranja!
Kada naš travnjak treba pokositi, kada našim prozorima treba hitno pranje, kada vrata treba podmazati, zar ne bi najprije trebao zahvaliti Bogu što imam dom? Kada čujem mnoštvo prigovora upućenih ljudima u vlasti, trebao bi biti zahvalan što imamo slobodu u svojoj zemlji. Kada ne mogu naći slobodno mjesto za parkiranje automobila, zar se ne bih trebao zahvaljivati Bogu što imam zdrave noge i mogu pješačiti do odredišta i što imam automobil? Ili, kada se troškovi grijanja popnu previsoko, zar ne bih trebao zahvaliti što imam toplu sobu?
Kada vjernica iza mene u crkvi pjeva u pogrešnom tonalitetu, zar ne bih trebao biti zahvalan što čujem i imam dobar sluh? Kada imamo gomilu rublja za pranje, sušenje i peglanje, zar ne bi trebali zahvaliti Bogu što imamo mnogo odjeće? Kada me, na kraju radnog dana, bole svi mišići, zar nije divno što imam dovoljno snage obavljati teške poslove? Kada budilica zazvoni u rano jutro, zar ne bih trebao zahvaliti Bogu što sam živ?
Gospode, molim Te, nauči me da budem zahvalan i da svoju zahvalnost izrazim riječima i ponašanjem. Želim napredovati u iskazivanju zahvalnosti! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)