„I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu.“ (Otrkrivenje 4,2.3)
Kakav oblik prizora sada gledamo? Da li je to opći opis nebeske prijestolne dvorane ili je to njen opis u nekom određenom trenutku? Pošto sam pažljivo proučio tekst, postalo mi je jasno da četvrto poglavlje nije opis nekog posebnog događaja već prije svega opći opis nebeske prijestolne dvorane i onoga što se u njoj redovno događa.
U našem tekstu, na primjer, ne kaže se da je prijestolje bilo postavljeno – jednostavno je naglašeno da je prijestolje već stajalo na Nebu. Kada je Ivan stigao na mjesto, prijestolje je već bilo tu. Ništa se novo nije događalo, osim što je prorok pristigao. Ovaj je prizor po mnogo čemu sličan prizor u Knjizi proroka Daniela 7, ali se i razlikuje od njega. Tekst u Knjizi proroka Daniela 7. poglavlju kaže da su se prijestolja postavljala (Danijel 7,9). Taj prizor opisuje jedan poseban trenutak. Međutim, to nije slučaj u Otkrivenju 4. poglavlju.
Opća priroda ovog prizora postaje još mnogo jasnija u Otkrivenju 4,9.10. U tekstu se govori da “I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu – Živomu u vijeke vjekova.” Grčka gramatika kod izraza “i kad god bića ” i “dvadeset i četiri starješine padnu ničice”, ukazuje na ponavljanu radnju, na radnju koja se uvijek iznova ponavlja i ne pripada posebno odabranom trenutku.
Mislim da je to zanimljivo zapažanje. Možemo, samo ako želimo, sebe uvježbati da budemo mnogo pažljiviji prilikom proučavanja Biblije, jer se zapažanja slična ovome nude na mnogo mjesta. To me podsjeća na tečaj fotografije koji sam pohađao. Prvi je zadatak bio da fotografiramo drveće – pojedinačno drveće, grupu drveća, šumu, grane, grančice, cvijeće drveću. Predavač nam je rekao: “Potrošite jedan cijeli film samo na drveće svih vrsta i u svim okolnostima.”
U početku je to izgledalo kao nemoguć zadatak. Međutim, nakon određenog vremena počeo sam promatrati svijet oko sebe onako kako ga nikada prije toga nisam promatrao. Pronašao sam naplavljeno drveće na obali, borove, drveće koje je gubilo lišće, obojeno drveće, grane na zemlji i tako dalje. Cilj projekta je bio naučiti promatrati svoju okolinu i zapažati ono što do tada nismo ni vidjeli. Pažljivo proučavanje Biblije ima istu svrhu. Postajemo sve svjesniji Bože volje i Njegovih putova i tako naš život postaje drugačiji, a mi se mijenjamo.
Gospode, daj mi nove oči da mogu vidjeti Tvoju Riječ onako kako je nikada do tada nisam gledao, pomozi mi da u njoj nađem Tebe. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)