„I od prijestolja izlažahu munje i glasovi i gromovi, i sedam ognjenih bakalja gorahu pred prijestoljem, koje su sedam duhova Božjih. I pred prijestoljem bijaše kao stakleno more, slično kristalu; i u sredini pred prijestoljem i oko prijestolja četiri bića, puna očiju sprijeda i straga.“ (Otkrivenje 4,5.6 – Šarić)
Knjiga otkrivenja ne pravi razliku između Božje prijestolne dvorane i nebeskog hrama. Ona ih smatra jednim istim prostorom. Prijestolje je mjesto vlasti i autoriteta, a munje i glasovi i gromovi koji izlaze od prijestolja samo pojačavaju taj utisak. Osoba koja sjedi na prijestolju je osoba koja ima vlast, osoba koja ima pravo zapovjediti drugima što da čine.
Današnji tekst, međutim, spominje prijestolje zajedno sa sedam ognjenih baklji i četiri bića. Ognjene baklje podsjećaju na sedam crkava iz 1. do 3. poglavlja (iako su grčke riječi drugačije). Oni također podsjećaju na svijećnjake u Šatoru od sastanka i u Salamonovom hramu.
Većina je ljudi upoznata s kerubinima zaklanjačima na Kovčegu zavjeta, koji čuvaju mjesto na kome blista Božja slava. Međutim, Salamon je imao jednu još sjajniju ideju za hram koji je gradio. Dao je nalog nekim umjetnicima da izrezbare likove dva kerubina od maslinovog drveta. Oni su se uzdizali iznad kovčega 5 do 6 metara, ovisno od toga kako su tadašnji graditelji računali lakat. Oni su i svoja krila raširili na 5 do 6 metara. Bili su postavljeni u Svetinju nad svetinjama na takav način da je krilo jednog doticalo jedan zid hrama, krilo drugoga drugi zid, dok su se krila sastajala u sredini prostorije.
To čini da postoji ukupno četiri kerubina ili anđela zaklanjača povezana s Kovčegom zavjeta u Svetinji nad svetinjama. Prema tome, četiri bića podsjećaju na četiri kerubina u Salamonovom hramu. U tom slučaju naš tekst opisuje i Božju nebesku prijestolnu dvoranu i nebesko Svetište. Radi se o istoj dvorani.
Pošto Božji autoritet ima polaznu točku u Svetištu, svemirska vlast ne počiva na gruboj sili, već na duhovnim načelima Svetišta. Bog koji ima moć i autoritet u svemiru, ujedno je i Božanstvo koje nudi oblik prihvaćanja i oproštenja predstavljen starozavjetnih službama u Svetištu. Sigurnost svemira je utemeljena na kombinaciji moći i milosti, autoriteta i sućuti. Mi možemo imati povjerenja u našega Boga.
Gospode, u skladu s iskustvom koje sam stekao, svaka je moć uvijek bila zloupotrijebljena u sebični svrhe. Zahvalan sam Ti na obećanju da Tvoji putovi nisu kao i putovi ovoga svijeta. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)