„Pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna očiju.“ (Otkrivenje 4,6-8)
Ovdje nailazimo na grupu od četiri “bića”, prvu od mnogih neobičnih stvorenja u Knjizi otkrivenja. Stvorenja su pokrivena očima i svako ima po šest krila. Druga neobična bića u Otkrivenju obuhvaćaju zaklano janje sa sedam rogova i sedam očiju, lešinara koji govori, skakavce koji imaju ljudska lica, škorpione i zmaja sa sedam glava i deset rogova. Iako su sva ova stvorenja zanimljiva, ni na jedno od njih nećete naići u šumi ili u zoološkom vrtu.
Sve to podsjeća na jedan od omiljenih crtanih filmova svih vremena – Kralj lavova. Prividno izgleda da je ovo film o životinjama, ali uopće se ne radi o životinjama. Stvorenja u filmu predstavljaju ljude i njihove međusobne odnose. Kralj lavova je ustvari afrička apokalipsa. Počinje u savršenom svijetu u kome je sve u ravnoteži i skladu. Sile zla uništavaju zatim ovaj svijet, ali konačno junački sinovi vraćaju sklad. Knjiga otkrivenja kao da je dala motiv ovoj priči.
Pisci knjiga iz stripova su se često služili životinjama kako bi opisali ponašanje ljudi ili određenih grupa ljudi. Nama je lakše prepoznati sebe i svoje ponašanje ukoliko to saznanje dolazi preko priče o životinjama. Kad bi nam pisac pokušao osjetljive točke iznijeti neposredno, mi bismo se odupirali, jer bismo to doživjeli kao napad.
Upravo to Knjigu otkrivenja čini tako značajnom i moćnom. Iako liči na priču o životinjama, ona u stvari ne govori o životinjama. Ona govori o odnosima između Boga i ljudskog roda.
Zašto, onda, ljudi obično misle da je Knjiga otkrivenja teška za razumjeti?
Zato što pisac dramu Otkrivenja nije napisao u dvadeset i prvom stoljeću, već devedesetih godina prvog stoljeća i uputio je grupi od sedam crkava u rimskoj provinciji Aziji. Bog je progovorio njihovim jezikom i uputio im ohrabrenje u položaju u kome su bili. Međutim, u svojoj poruci upućenoj njima, dao je i dramatični niz slika, koje će nastaviti nadahnjivati Njegov narod u razdoblju od sljedećih dvije tisuće godina, dakle sve do naših dana.
Gospode, hvala Ti što si se obratio ljudskom rodu jezikom koji smo naučili cijeniti i prepoznavati. Pomozi nam da pronađemo dublje značenje Tvojih riječi. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)