„I anđelu Crkve u Sardu napiši: Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.“ (Otkrivenje 3,1.1)
Prema ovom Isusovom svjedočanstvu postaje jasno da Crkva može imati blistavo ime, ali da, ipak, bude na umoru. Samo zato što je bila vjerna u prošlosti ne znači da će uvijek ostati vjerna. Bog u jednom trenutku može podržati neki vjerski pokret, iako kasnije taj isti pokret može skrenuti s puta.
Pismo nam nudi zanimljiv primjer iz biblijskih vremena. Ivan Krstitelj je bio najveći među prorocima i vjeran čovjek. Krstio je Isusa kad je došao k Njemu i upoznao s Njim svoje učenike. Svakako da je Bog potvrdio i odobrio njegovu službu. On je bio Ilija koji je trebao doći po Malahijinom proročanstvu (Matej 11,11-14; Luka 1,13-17; Malahija 4,5.6).
Međutim, komentatori su utvrdili da Evanđelje po Ivanu opisuje Ivana Krstitelja malo drugačije od ostalih Evanđelja. Matej, Marko i Luka opisuju Ivana kao velikog proroka koji ima ulogu proroka Ilije i priprema put Mesiji. Međutim, posljednje Evanđelje opisuje Ivana kako se neprestano umanjuje pred Isusom koji postaje sve veći. Govoreći o Isusu, Ivan Krstitelj kaže: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ (Ivan 3,30) I „za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!“ (Ivan 1,30)
Zašto evanđelje po Ivanu naglašava izjave Ivana Krstitelja kojima umanjuje sebe i svoju ulogu? Zato što imamo izvještaj da su mnogi Ivanovi sljedbenici propustili priliku slijediti Isusa! Oni su Ivana smatrali većim od Isusa, jer je prema hebrejskoj teologiji onaj koji dođe prvi bio i bolji. Tako je na kraju prvog stoljeća mnogo ljudi slijedilo Ivana. Pisac četvrtog Evanđelja ih poziva da krenu naprijed i cijelim putem slijede Isusa. Biti i dalje učenik Ivana Krstitelja značilo bi ne biti Njegov učenik. Pokret Ivana Krstitelja trebao je biti vjerski pokret koji će ispuniti svoju svrhu i prema Božjoj odredbi, prestati postojati.
Držati se vjerske tradicije jednostavno zato što to uvijek činili, ili zato što su to činili naši roditelji, može biti veoma opasno. Ponekad pokreti otpadaju, ali Bog ide dalje. Mi smo pozvani istraživati što je Božja volja za nas i zato se ne smijemo osloniti samo na vjeru svojih duhovnih praotaca.
Gospode, pomozi mi da idem za Tobom kuda god Ti ideš, čak i kada me budeš vodio u smjeru koji mi se ne dopada. Drži me u blizini svoje Riječi i usmjeravaj me svojim Svetim duhom. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)