„Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.“ (Otkrivenje 2,24.25)
Isus nudi svoj savjet vjernicima u Crkvi, naziva ih onima „drugim“. Ovdje se taj naziv – ostatak – prvi put pojavljuje u Knjizi otkrivenja. Ostatak u ovom tekstu su vjernici koji, iako moraju trpjeti Jezabelinu ulogu u Crkvi, ne prihvaćaju niti sprovode njena učenja. Po tome su slični Božjem konačnom ostatku koji će se pojaviti na kraju vremena (Otkrivenje 12,17).
Komentatori nisu jedinstveni u tome što znače riječi „dubine sotonske“. Ponekad se ljudi osjete tako sigurni u Kristu da misle kako se mogu igrati sa sotonom. Možda se Jezabela hvalisala da u skladu sa svojim dubokim poznavanjem sotoninih puteva može naučiti ljude kako ga savladati i pobijediti. Iako sam tekst nije jasan, može se pretpostaviti da se ona bavila i nekom vrstom egzorcističke djelatnosti (istjerivanje demona).
Istina je da će kršćani, zahvaljujući Kristu, postići pobjedu nad sotonom. Kada nas sotona muči, možemo prizvati Boga u ime sile i krvi Isusa Krista. Kada se sretnemo s ljudima, koji prolaze kroz isto iskustvo, možemo to isto učiniti. Sila Isusa Krista je stvarna i u takvim se trenucima pokazuje na izuzetan način. Govorim oslanjajući se na svoje iskustvo.
Međutim, i tu se možemo sresti s opasnošću. Susreti sa sotonom su strašniji i nesigurniji od slobodnih skokova padobranom i “bandži” (skakanje pomoću dugačkog užeta) skokova. Ukoliko ne prepoznajemo Kristovu moć u takvim delikatnim životnim prilikama, možemo zapasti u iskušenje da upravo tražimo susrete sa sotonom kako bismo pokazali “svoju snagu” pred drugima. Međutim, prikrivena sebičnost naših složenih pobuda može nas navesti da sebe izlažemo utjecaju iste sile od koje želimo osloboditi ljude. Iako je sotona podložan Isusovoj sili, on je svakako lukaviji i snažniji od nas, kada mu se suprotstavimo u svojoj sili. Izbavljenje sotoninih zarobljenika nikada za nas ne smije postati osnova za samohvalisanje. Hvalisanje osobnim sposobnostima u radu za Krista, kao što je to činila “Jezabela”, stavlja nas na put neumitne propasti.
Ostatak u Tijatiri se suočava s ogromnim izazovima. Isus ih nije obasuo kritikama. On nije stavio na njih nikakvo drugo breme osim nastojanja da izdrže do Njegovog dolaska. Ostatku bi bilo lako pasti u očajanje zbog svojih nekadašnjih pogrešaka pri suočavanju s Jezabelom i njenim sljedbenicima. Međutim, Isus ne traži od njih ništa više nego da se drže puta kojim će moći ići ukoliko se potpuno oslone na Njega. Nisu savršeni, ali Isus im govori: “Ne stavljam na vas drugoga bremena nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.“
Gospode, umoran sam od grešaka koje stalno ponavljam. Pomozi mi da izdržim svakog novog dana. Pomozi mi da rastem u skladu s Tvojim planom i postanem osoba kakvu Ti želiš imati. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)