„Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.“ (Otkrivenje 2,10.11)
Polikarp je bio stari episkop u Smirni oko 155. godine posle Krista. Masa na stadionu zahtijevala je njegovo hvatanje. Međutim, kada su stražari na konjima stigli pred njegovu kuću, on im je poslužio bogatu večeru, zahtijevajući od njih da mu dozvole sat vremena za molitvu prije nego što ga odvedu. Stražari su se divili njegovoj ljubaznosti i žalili što ga moraju uhapsiti. Dok je ulazio u stadion i dok je svjetina vikala, glas s Neba ga je pozvao: „Budi jak, Polikarpe, i ponašaj se kao čovjek!“
Prokonzul je, poštujući njegovu starost, pokušao ga nagovoriti da izbjegne smrt. Trebao je samo reći: „Dolje ateisti!“ Svjetina je već ranije to ime dala kršćanima zato što su se odbili pokloniti gradskim idolima i što nisu imali svoje svetište. Polikarp je mahnuo rukom prema neznabožačkoj svjetini na stadionu i rekao: „Dole ateisti!“ Nezadovoljni prokonzul je rekao: „Samo prokuni Krista i ja ću te pustiti da ideš!“
„Osamdeset i šest godina sam služio Kristu i On mi nikada nije učinio nikakvo zlo. Kako da prokunem svoga vladara koji me je spasio?“
Kada mu je prokonzul zaprijetio ognjem, Polikarp je odgovorio: „Ti mi prijetiš ognjem koji će gorjeti samo jedan sat, zato što ne znaš za oganj strašnoga suda koji će spaliti sve bezbožnike. Ali, zašto odlagati Učini što si odlučio!“
Kada su Polikarpa stavili na lomaču, htjeli su ga prikovati za gredu, ali je on odgovorio: „Pustite me. Onaj koji će mi pomoći da izdržim oganj, pomoći će mi i da ostanem na mjestu bez klinova.“ Kada su potpalili vatru, ona je obrazovala prazninu oko njega. Episkop je stajao u sredini, neobuhvaćen vatrom. Svjetina, nesposobna podnijeti poraz, natjerala je krvnika da mu pristupi i da ga ubije nožem. Tako je Polikarp umro za svoju vjeru.
Prijetnja smrću upućena kršćaninu nije tako česta u današnjem svijetu. Zato nam je postalo vrlo lako ovakve tekstove ili priče proglasiti zastarjelim, neprimjenjivim u našem sadašnjem životu, posebno dok živimo udobno u svojim kućama i palačama. Mučeništvo naše braće i sestara u prošlosti, pa čak i u sadašnjosti, trebalo bi nas navesti da izračunamo cijenu svoje vjere. Kako bismo se ponašali kada bismo bili stavljeni u slične okolnosti? Može li naša vjera sazrijevati i rasti bez takvih izazova? Koliko nam Isus stvarno vrijedi?
Gospode, pomozi mi da shvatim cijenu svoje vjere. Želio bih danas prihvatiti male izazove kako bih se kasnije mogao suočiti sa svim što me očekuje u budućnosti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)