„Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.“ (Otkrivenje 2,9)
Prema današnjem tekstu izgleda kao da je odnos crkve u Smirni prema Hebrejima koji su živjeli u istom gradu bio napet. Crkva se suočavala s opasnim vremenima. Rimska imperija je u drugom stoljeću od svakog građanina, osim Hebreja, očekivala obožavanje imperatora. Vlasti su izuzele Hebreje od ove obveze poštujući drevnost njihove religije. Pošto su Rimljani obično izjednačavali kršćane s Hebrejima, često su i kršćani morali izbjegavati nepotrebno progonstvo.
Sami Hebreji s druge strane, imali su razloga biti oprezni prema svakom izjednačavanju s kršćanima. Dvadeset i pet godina prije toga, hebrejski apokaliptički pokret naveo je Rimljane na razorenje Jeruzalema i njegov Hram, ostavljajući za sobom stotine tisuća mrtvih. Bilo je potpuno jasno da je i hebrejski status u imperiji mogao biti ugrožen svakog trenutka, pošto bi bilo dovoljno da kršćani, svojim propovijedanjem Mesijinog dolaska, izazovu podozrenje Rimljana prema Hebrejima.
U vrijeme kada je apostol Ivan pisao svoje Otkrivenje hebrejska je zajednica u Smirni imala teškoće s lokalnim vlastima. Pošto su kristijanizirani Hebreji govorili o Mesiji i o kraju svijeta, položaj Hebreja je postajao još gori. Prema tome, pojam „pogrde“ u našem tekstu možemo shvatiti kao „ogovaranje“. Povijesni zapisi nagovještavaju da se sljedeći scenarij ponavljao u Smirni nekoliko puta u prvom stoljeću.
Recimo da je Jason bio kristijanizirani član sinagoge. Teuda, njegov hebrejski susjed, nikada ga nije volio. Njegove su „čudne“ ideje ugrožavale položaj Hebreja u krugu njihovih neznabožačkih susjeda. Jednoga dana, Teuda je otkrio da su Jasonove koze pobjegle iz štale, pojele i pogazile njegove čuvene rododendrone. Teuda je u svom gnjevu obavijestio vlasti da je Jason neprijatelj imperatora ali da se prikriva pod maskom svog pripadništva hebrejskoj zajednici. Zatim nabraja Jasonove nehebrejske ideje.
Rimske vlasti u to vrijeme nisu izričito progonile kršćane ali kada bi se suočile s određenim optužbama, morale su preuzeti zakonski propisane korake. Nisu mogle dozvoliti da se potencijalni buntovnici nesmetano umnožavaju. Kad su se vlasti počele raspitivati kod Jasonovih susjeda, ustanovile su da Jason ne prisustvuje javnom iskazivanju počasti imperatoru. I sada, ukoliko on nije po volji hebrejskoj zajednici i ukoliko ona potvrdi Teudine optužbe kako se radi o lažnom Hebreju, Jason je mogao biti pogubljen.
Nakon takvih i sličnih događaja potpuno je razumljivo što su kršćani počeli vjerovati da Hebreji, slični Teudi, nisu istinski Hebreji, već sotonina oruđa.
Gospode, pokaži svoju prisutnost svim kršćanima koji se suočavaju s klevetama i progonstvom u suvremenom svijetu. Pokaži mi na koji bi ih način mogao ohrabriti i podržati. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)