„Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.“ (Otkrivenje 2,4)
Ništa ne može biti hladnije od crkve u kojoj nema ljubavi. A ljubav koja stvarno vrijedi treba biti spremna pružiti više od uobičajenog – mnogo više od zadovoljavanja osnovnih potreba, ona treba uspostaviti odnos sućuti s drugima.
Jack Harris je 1992. godine zajedno s velikom grupom ravnatelja bolnica dobio poziv da posjeti Kinu. Organizatori su od njega zatražili da pripremi predavanje pod naslovom „Liječenje ljubaznošću“. Prije sedmodnevnog seminara na kojem su trebali učestvovati, grupa je posjećivala bolnice po cijeloj Kini kako bi proučili metode i procedure liječenja pacijenata. Otkrili su neke korisne metode, ali i neke neobične i sumnjive načine suočavanja s bolestima.
U jednoj su bolnici naišli na grupu pacijenata na kojima su ispitivani razni lijekovi. Sjedeći na grubim klupama, pacijenti su čekali kako bi došli na red. Njihova imena su bila prozivana preko razglasa oni su ustajali i odlazili. Ni liječnici ni pacijenti nisu govorili. Sve je ličilo na pokretnu traku u nekom pogonu, bilo je hladno i ravnodušno.
Drugom prilikom, Harris je posjetio rodilište s dvije bolničarke i 47 beba. Izgledalo mu je kako sve bebe plaču istovremeno. Prišao je najbližoj. Ona je tu ležala i bacakala se kao i sve bebe po cijelom svijetu. Njena mala crnokosa glavica okretala se lijevo-desno u postelji, a njena male noge su odlučno razmahivale po zraku. Sagnuo se i dodirnuo ju po obrazu. Djevojčica je smjesta prestala plakati razmahivati nogama i podigla je svoj pogled prema njemu. Kao da je odjednom progovorila njegovim jezikom. Pa zar dodir i osmjeh nisu isti na svakom jeziku?
Mnogi na ovom svijetu žive usamljeničkim i praznim životom. Oni su dostojni dobiti mnogo više dodira. Vaš dodir i vaš osmijeh imaju nevjerojatnu snagu izraziti onu vrstu ljubavi koja mijenja ljude. Odrasli ljudi oko vas možda neće vikati i razmahivati rukama, ali sam siguran kako čeznu za dodirom stvarne ljubavi. Efez je bila prva crkva koja je voljela ljude upravo na taj način, ali je odbacila taj pristup u korist doktrinarne neporočnosti. U svojoj revnosti za sprečavanjem ulaska „nikolinaca“ u crkvu često zajedno s njima zamrzavamo srca usamljenih i zanemarenih.
Gospode, znam da je lako učiniti da se ljubav ohladi. Pomozi mi da postanem duboko svjestan bolnih potreba ljudi oko sebe! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)