„Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.“ (Otkrivenje 2,4)
Izgleda kao da se u efeškoj crkvi ponavljalo iskustvo Izraela prije odlaska u Babilon. Evo što o tome kaže prorok Jeremija: „Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.“ (Jeremija 2,2). Prve godine izraelskog iskustva u pustinji predstavljale su vrijeme relativne odanosti i vjernosti Bogu. A onda su se prilike promijenile: „A ja te zasadih kao lozu izabranu, k`o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!“ (Jeremija 2,21)
Kada bi trebalo u nekom posebnom trenutku naglasiti snažnu, zdravu doktrinu ili ljubav, što biste izabrali učiniti? Kada ne znate što učiniti, najbolji način djelovanja je odlučiti se za ljubav. Tekst iz 1. Korinćanima 13. poglavlja, kaže nam da možemo imati doktrinarno pravilna gledišta i svakovrsna dobra djela, ali ako nemamo ljubavi, sve to nam neće donijeti nikako dobro.
Sjećam se kako sam jednom otišao posjetiti čovjeka koji je učinio preljubu. Moje su misli bile ispunjenje nedoumicama, nisam znao kako načeti problem. Odlučio sam se s njim hrabro suočiti, jer sam znao da će sotona, ukoliko se on ne bude promijenio, iskoristiti priliku da ga potpuno odvoji od Boga.
Kada sam stigao k njemu, na neki način mi se činilo neljubaznim odmah početi razgovor o toj neprijatnoj temi. Umjesto toga, razgovarali smo o drugim stvarima. Nekoliko puta sam želio nagovijestiti razlog svoje posjete, ali mi se svaki put činilo da nije nastupio pravi trenutak. Nastavio sam samo biti ljubazan i pun razumijevanja. Konačno sam otišao od njega, ogorčeno predbacujući sebi: „Kakva si ti kukavica Bio ti je nadohvat ruke, a nisi imao smjelosti reći mu istinu!“ Tijekom nekoliko sljedećih dana bio sam žalostan i predbacivao sam sebi zbog nedostatka hrabrosti.
A onda me je on nazvao telefonom. „Pastore, otkad ste otišli od mene, Sveti Duh me stalno prekorava zbog mog ponašanja. Točno ste znali što sam učinio, ali me niste htjeli ponižavati i tjerati da se loše osjećam. Umjesto toga, postupali ste prema meni s ljubavlju i poštovanjem. Bio sam spreman za bitku, ali mi je vaša ljubaznost teže padala od svega što ste mi mogli reći. Moram srediti svoj život. Hoćete li me posjetiti kako bi razgovarali o tome?“
Po svojoj smo prirodi skloni biti oštri prema drugima i blagi prema sebi. Svaka crkva koja izgubi dodir s osnovnom idejom Evanđelja počet će ranjavati ljude čak i u okviru svoje vjernosti i zdravog učenja. Zato, kad god nismo sigurni kako trebamo riješiti neki posebni problem, najsigurnije rješenje je staviti se na stranu ljubavi i milosti.
Gospode, pomozi mi da nikada nikoga ne kritiziram, sve dok ga ne budem gledao Tvojim očima i dok ga ne budem volio onako kako ga Ti voliš! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)