„Anđelu Crkve u Efezu napiši: Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka.“ (Otkrivenje 2,1)
Ima smisla što je Efez prva crkva kojoj se anđeo obraća. Kada bi netko putovao s Patmosa u Malu Aziju, Efez bi bio prvi grad od sedam gradova u koji bi navratio. Najistaknutiji od njih, bio je politički utjecajniji od Pergama i omiljeniji od Smirne što se tiče kulta imperatora.
Simboli službene religije ispunjavali su grad. Cezar August (27. prije Krista do 14. godine nove ere) dozvolio je Efezu da sagradi hramove njemu u čast, iako se sam nije mnogo zanima o za kult imperatora. Domicijan (81. – 96. godine) proglasio je grad središtem kulta imperatora u rimskoj Aziji. Bio je poznat po obožavanju Artemide (Djela 19,23-40), bavljenju magijom (Djela 19,13-19) i po svojoj velikoj judejskoj koloniji (Djela 19,8.9). Svi ovi činioci doprinijeli su da Knjiga otkrivenja postane važna za crkvu u Efezu.
Kratko vreme nakon poruke iz Otkrivenja, Crkva je dobila još jedno pismo, ovoga puta od Ignacija, starješine u Antiohiji u Siriji. Deset rimskih vojnika su ga uhvatili i prebacili preko Male Azije u Rim, u kome je umro u areni. Za vrijeme puta vojnici su mu dozvoljavali susrete s drugim kršćanima. Jedan od tih poznatih susreta odigrao se u Smirni s Polikarpom, starješinom mjesne crkve u tom gradu.
Dok je Ignacije boravio u Smirni, četiri predstavnika crkve iz Efeza došli su ga ohrabriti. U poslanstvu je bio Onezim starješina crkve u Efezu, vjerojatno nekadašnji odbjegli rob koga Pavao spominje u svojoj poslanici Filemonu. Ignacije je odgovorio na njihovu posjetu poslavši svoju poslovnicu crkvi u Efezu. Kasnije je poslao poruke i crkvama u Filadelfiji i Smirni.
U svojoj poslanici Efežanima Ignacije se zahvaljuje crkvi na ljubaznosti, hvali jedinstvo vjernika, poziva ih da budu poslušni starješinama i ne dozvole podjele u crkvi. Kao što je Ivan učinio u svoje tri novozavjetne poslanice, Ignacije govori o docetizmu, učenju koji odbacuje punu ljudsku prirodu Isusa Krista, kao o najvećoj prijetnji s kojom se crkva suočavala u to vrijeme.
Ignacije je poslao poslanicu i crkvi u Rimu, tražeći od njih da ne posreduju za njega kod imperatora. Izgleda kao da je bio željan mučeništva, kako bi se što skorije sreo s Isusom. Ustvari, izjavio da će dražiti divlje zvijeri ukoliko ne budu gladne. Iako nam njegova želja za mučeništvom može izgledati neobična, njegova ljubav prema Isusu postala je uzor za crkvu u kojoj je ljubav ohladila.
Gospode, i ja Ti želim biti vjeran bez obzira na cijenu! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)