„Anđelu Crkve u Efezu napiši: “Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka.“ (Otkrivenje 2,1)
Za mnoge ljude golf je najbesmisleniji od svih koji su ikada izmišljeni. Ljudi lutaju po cijelom licu Zemlje, idući za lopticom samo zato da bi je odbacili što dalje od sebe čim je uspiju pronaći. Ipak, nešto u tom neobičnom sportu privlači ljude da ponovno izađu na teren. Mislim da se to događa zahvaljujući činjenici što igra nikada nije ista bez obzira koliko puta igrač golfa prolazi istim igralištem.
Svaki put kada se uspijete približiti cilju, polazite s drugog mjesta, svaki put ste od njega različito udaljeni. Kada je tlo suho, loptica će odskočiti dalje nego kada je vlažno. Kada je zrak suh, loptica će letjeti dalje nego kada je vlažan. Pošto je trava nekoliko milimetara duža nego prethodnog dana, loptica će se drukčije ponašati. Ako vam vjetar puše u lice, do neke rupe morate doći drugačije nego kada vam puše u leđa.
Ali sve je to još vrlo daleko od ukupnog zbira teškoća s kojima se suočavate kada igrate golf. Svaki igrač golfa zna da se loptica svojevoljno ponaša i ide tamo kuda sama želi ići. Mjesto na koje loptica padne naziva se položaj. Potrebno je mnogo vremena da čovjek nauči kako se ponašati prema različitim položajima, koji mogu biti tvrdi, mekani, na nizbrdici, na uzbrdici, ravni, neravni, ili bilo koja kombinacija svih ovih. Za postizanje uspjeha, čovjek mora prilagoditi svojoj udarac zahtjevima svakog položaja.
Kakve veze sve ovo ima s Knjigom otkrivenja? Skoro nikakve, bar ja tako mislim, ali ona opisuje nešto što smo zapazili u jednom od prethodnih dana. Isus „prilagođava“ svoje ponašanje stvarnosti svake od sedam Crkava. On prilazi svakoj od njih tamo gdje se ona nalazi i otkriva joj posebnu sliku o sebi koja se točno uklapa u okolnosti u kojima Crkva živi.
Ako želimo promijeniti svijet u kome živimo, moramo postati mnogo sličniji Isusu po načinu na koji postupamo prema ljudima. Apostol Pavao je to ovako izrazio: „Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.“ (1. Korinćanima 9,22). Kao što su raznoliki položaju u golfu, isto tako su i ljudi različiti, ni dva čovjeka nisu ista. Štoviše, nijedna osoba koju danas srećemo nije točno onakva kakva je bila dan prije toga. Da bi smo bili na blagoslov svakome s kime se srećemo, moramo se s njime ili njom sresti na mjestu ili položaju u kome se nalaze. Mi moramo „prilagoditi“ svoje poteze jedinstvenom kontekstu svakog susreta. Sveto doprinosi da život postane ne samo složeniji, nego i zanimljiviji.
Gospode, pomozi mi da svaku osobu s kojom ću se danas sresti promatram Tvojim očima. Osposobi me da svoj pristup prilagodim svakoj osobi tako da zadovoljim njene posebne potrebe. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)