„Anđelu Crkve u… napiši.“ (Otkrivenje 2,1.8.12.18; 3,1.7.14)
Iako Otkrivenje ima mnogo sličnosti s drugim antičkim apokaliptičnim knjigama, pisma iz drugog i trećeg poglavlja izlaze iz tog okvira. Neki komentatori smatraju da su to „proročka pisma“, vrsta spisa kakva se pojavljuje u Starom zavjet (2. Ljetopisa 21,12-15; Jeremija 29. poglavlje) i ranoj hebrejskoj literaturi (2. Baruhova 77,17-19; Poslanica Jeremijina 1). Takva pisma raspolažu velikim autoritetom i ljudi su ih prihvaćali kao kraljevske ili imperatorski edikte.
Rimski svijet nije imao nikakav službeni poštanski sustav, osim za upravne svrhe. Prijatelji koji bi slučajno putovali u pravom smjeru ili plaćeni glasnici nosili su najveći dio pisama. Međutim, izvanredni sustav kraljevskih drumova, zajedno s uspješan brodskim saobraćajem na Sredozemnom moru, olakšavali su putovanja i ubrzavali ih više nego ikada prije toga. Arheolozi su našli dokaze da su Egipćani slali svoja pisma u Malu Aziju i dobivali odgovor u vremenu koje je bilo kraće od 25 dana. Zaista, ništa se nije mnogo promijenilo do današnjeg dana!
Pisma uvijek nose jedan element neizvjesnosti. Omot pruža neku ideju o pošiljatelju i svrsi, ali tekst može sadržavati iznenađenje. Često sam primao pisma koja su izgledala kao obična poslovna pisma, čak i sa prozorčićem. Otvarajući ih, očekivao bih bankovni izvod ili poziv za učlanjenje u neki klub. Navikao sam, osim toga, pogledati marku i žig. Ukoliko bi pošiljatelja platio puni iznos poštarine, zaključio bih da je sadržaj pisma važan.
Jednom sam dobio pismo u smeđoj koverti od poreznog ureda Sjedinjenih Država. Takva pisma mogla bi nositi i crni obrub, jer obično oglašavaju velike novčane izdatke za onoga tko ih primi. Pošto sam u to vrijeme bio u školi i sredstva su mi bila vrlo ograničena, otvorio sam pismo vrlo teška srca. Na veliko i radosno iznenađenje, u njemu je bio ček. Netko je odlučio pregledati moju posljednju poreznu prijavu, pa je u njoj otkrio grešku koju sam učinio na svoju štetu. Očigledno čovjek mora otvoriti pismo da bi ustanovio što se u njemu krije.
Mogu zamisliti iznenađenje i napetost u gradovima u Maloj Aziji kada bi čitatelji Otkrivenja naišli na tekst koji je glasio: „Anđelu Crkve u Efezu napiši…“ ili „Anđelu Crkve u Smirni napiši…“. Vjernici tih Crkava ostajali bi bez daha, dok se očekivali čuti vijest koja dolazi neposredno od Isusa! Cijela ta zbirka pisama zaista je sadržava niz iznenađenja, zar ne?
Gospode, danas željno očekujem upute Svetoga Duha. Spreman sam uz Tvoju pomoć prihvati i izvršiti svaku poruku koju mi pošalješ. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)