„Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.“ (Otkrivenje 1,19)
U jedanaestom stihu anđeo kaže Ivanu da napiše ono što vidi, da načini knjigu i da je pošalje u sedam crkava. Glagol „vidjeti“ smješten je u atmosferi sadašnjeg vremena, jer se apostol Ivan upravo nalazi u viđenju koje će se još neko vrijeme nastaviti. Ovaj stih, s druge strane, obavezuje proroka da zapiše ono što je vidio. Međutim glagol „vidjeti“, ipak izlazi iz atmosfere sadašnjeg vremena. To pokazuje da je Ivan cijelo viđenje dobio između 10. stiha, u kome se našao u duhu, i 18. stiha, kada završava izvještaj o svom susretu sa Isusom.
Prema 19. stihu sadržaj Otkrivenja dijeli se u dvije kategorije: u ono što jeste i u ono što se nakon toga mora dogoditi. Tekst u Otkrivenju 4,1 ponavlja riječi teksta u Otkrivenju 1,19: „Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!“ Prema tome, Izgleda da 19. stih predstavlja alat za oblikovanje ostatka knjige. Prvi dio viđenja obuhvaća ono „što je“, odnosno „ono što jest“, što znači, sedam poslanica upućenih Crkvama u Maloj Aziji (Otkrivenje 2. i 3. poglavlje). Ostatak viđenja prvenstveno se bavi događajima koji se iz Ivanove perspektive odigravaju u budućnosti. Međutim, od kakve je koristi crkvama upoznati događaje koji će se odigrati nakon njih ovih dana?
Moja supruga i ja smo nedavno letjeli iz South Benda u Indiani prema Novom Zelandu. Bilo je to zaista složeno putovanje, tri puta smo presjedali i jednom se odmarali u Los Angelesu. Pošli smo u utorak i stigli u petak. Snježna oluja u Chicagu veoma je održavala putovanje, jer je prouzročila odlaganje mnogih letova. Na kraju smo supruga i ja morali letjeti i u Los Angeles i to u različitim avionima. Kako smo se uspjeli ponovno sresti u tom gradu?
Bili smo u stanju sresti se zato što smo ponešto znali o budućnosti. Zato što smo znali svoj konačni cilj mogli smo usput donijeti pravilne odluke. Znali smo da će naša prtljaga, iako smo putovali različitim avionima, biti čuvana na međunarodnom aerodromu u Los Angelesu. Dogodilo se da je moj avion sletio na terminal daleko od svog uobičajenog terminala. Neko vrijeme nisam uspio pronaći ni suprugu ni prtljagu. Međutim, na kraju sam našao i nju i stvari. Nikada se ne bismo sreli da oboje nismo znali kuda putujemo.
Slično tome, Bog nam govori o budućnosti tako da možemo znati gdje je cilj našeg sadašnjeg putovanja. Svaki dan predstavlja djelić sveukupnog putovanja prema cilju koji nam je Bog postavio. Imajući pred očima Njegovu riječ možemo usred vrtloga života pronaći svoj put.
Gospode, hvala Ti što si nam u svojoj Riječi pokazao konačni cilj našeg putovanja. Neka nas naši koraci već danas povedu prema cilju koji si nam postavio. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)