„Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!“ (Otkrivenje 1,2.3)
Tekst kaže: “Blago onome koji čita… i onima koji slušaju…” Što bi to moglo značiti? Zašto jedna osoba Treba čitati i da mnoge osobe čuju? Knjige u Novom zavjet u doba bile su veoma rijetke i skupe, tako da su ih mnogi mogli čuti jedino kada bi im netko glasno čitao napisani tekst. Knjiga otkrivenja bila je namijenjena čitanju u crkvi. Ona nije bila štivo koje će pojedinci čitati svaki za sebe, već tekst koji će pojedinac čitati vjernicima, koji su se okupili u crkvi. Posebni blagoslov počiva na javnom čitanju Knjige otkrivenja.
Godine 1995. imao sam prednost biti vođa grupe koja je obilazila sedam crkava iz Otkrivenja. Putovanje je bilo avantura na mnogo načina. Trideset i devet osoba, uključujući i moju obitelj, ukrcalo se u jedan jedini autobus s turskim vozačem i muslimanskim vodičem. Naš vozač se upuštao u opasne poduhvate na drumu, češće od bilo kojeg drugog vozača koga pamtim, a činio je to tako spokojno i staloženo da se činilo kao da se radi o najnormalnijoj vožnji na svijetu.
Drugi nezaboravni vid tog putovanja ogledao se u činjenici da su svi putnici, osim dvojice Turaka, već drugog dana putovanja oboljeli od neke stomačne bolesti. To je prouzročilo mnoga očajnička zastajanja pred lokalnim ljekarnama, i na usamljenim mjestima na kojima su se putnici trkom upućivali prema svim grmovima i šumarcima u blizini. Naravno, problem je izgledao još mnogo veći i zbog toga što su putnici bili vegetarijanci koji su navodno živjeli zdravim načinom života. Dvojica Turaka, koji su ostali zdravi, bili su predani pušači, koji su stalno kršili svoje vjersko načelo da ne piju alkohol.
Svakako da je vrhunac cijelog putovanja bila prednost da posjetimo svih sedam mjesta u kojima su nekada postojali Crkve opisane u Otkrivenju. Jedna mlada žena iz naše grupe pripremila je dramsko čitanje Isusovih riječi upućeno je svakoj od tih Crkava. Kao što je bilo propisano, jedan od nas čitao je tekst, a svi ostali su slušali. Nakon svakog čitanja pjevali bismo pjesmu s tekstom utemeljenim na riječima iz Otkrivenja. Atmosfera je bila nezaboravna. Slušali smo poruke upućene Crkvama upravo na mjestima na kojima su one nekada postojale.
Sumnjam da bi današnje crkve imale dovoljno strpljenja slušati cijelu Knjigu otkrivenja (čitanje bi potrajalo oko 90 minuta). Međutim, ovako, u malim dijelovima, bili smo u stanju doživjeti neke od originalnih prizora. U Pergamu, slušali smo poruku stojeći na mjestu na kojem se nekada nalazio veliki Zeusov oltar, ” Sotonino prijestolje”. U Tijatiri smo slušali tekst okruženi velikom grupom ljubazne turske školske dječice, čiji su nas učitelji poslije pozvali na čaj od jabuka. Apostol Ivan poziva svakog kršćanina da Otkrivenja čita u crkvi i na obiteljskom bogoslužju.
Gospode, daj mi pažljive uši da slušam Tebe i Tvoju riječ kao nikada do sada! Molim Te da mi daš srce spremno poslušati! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)