“Isus opazi Natanaela gdje mu se približava pa reče za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” (Ivan 1,47)
Riječ ‘Nazaret’ u Natanaelu je probudila nevjerovanje. Rekao je: ‘Iz Nazareta može li što dobro izići?’ Bio je pun predrasuda, ali Filip se nije borio protiv njih; jednostavno je odgovorio: ‘Dođi i vidi!’…
Zar ne bi bilo dobro da i mi odemo pod smokvino drvo i molimo Boga da nam otkrije što je istina? Zar Božje oko neće počivati na nama kao i na Natanaelu? Natanael je povjerovao u Gospodina i uzviknuo: ‘Rabbi … ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov.’”
Njegovo je nevjerovanje nestalo, a vjera, snažna i živa, obuzela je njegovu dušu. Isus je pohvalio Natanaelovu vjeru i povjerenje.
Mnogi se nalaze u istom položaju kao Natanael. Oni su puni predrasuda i nevjerovanja zato što nikada nisu došli u dodir s istinama za posljednje vrijeme niti s ljudima koji vjeruju u njih. Morat će prisustvovati sastanku punom Kristovog Duha da bi njihovo nevjerovanje nestalo. Bez obzira na to s čim se sve trebamo suočiti, s kakvim protivljenjem, kakve sve napore trebamo uložiti da bismo ljudima približili istinu nebeskog podrijetla, moramo javno posvjedočiti o svojoj vjeri kako bi iskrene duše mogle vidjeti i čuti i osobno se uvjeriti. Naša je dužnost da kažemo kao Filip: „Dođi i vidi!” (Ellen G. White, Borba i hrabrost)