“Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega, nego i da trpite za nj.” (Filipljanima 1,29)
Ivan Krstitelj je prvi objavljivao Kristovo kraljevstvo i bio prvi u stradanju. … Našao se okružen zidovima tamničke samice. … Kako je tjedan za tjednom prolazio ne donoseći nikakve promjene, u njega se polako uvlačila potištenost i sumnja. Njegovi ga učenici nisu zaboravili. … Ali postavljali su pitanje zašto ovaj novi Učitelj, ako je Mesija, ne čini ništa što bi utjecalo na Ivanovo oslobođenje. …
Kao i Spasiteljevi učenici, Ivan Krstitelj nije shvatio narav Kristova kraljevstva. Očekivao je da će Isus sjesti na Davidovo prijestolje i kako je vrijeme prolazilo a Spasitelj nije zahtijevao nikakvu kraljevsku vlast, Ivan je postao zbunjen i uznemiren. … Bilo je trenutaka kad su njegov duh mučila šaputanja demona, a sjenka strahovite bojazni nadvijala se nad njim. Je li moguće da se dugo očekivani Osloboditelj još nije pojavio? …
Međutim, Ivan se nije odrekao svoje vjere u Krista. … Odlučio je poslati poruku Isusu i o tom Ga upitati. To je povjerio dvojici svojih učenika. … Učenici su došli k Isusu sa svojom viješću: „Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čekamo?“… Spasitelj nije odmah odgovorio na pitanja učenika. Dok su stajali čudeći se Njegovoj šutnji, bolesnici i jadnici dolazili su k Njemu da ih izliječi. …
Tako je protekao dan i Ivanovi učenici sve su vidjeli i čuli. Najposlije ih je Isus pozvao k sebi i rekao im da idu i kažu Ivanu što su vidjeli. … Dokaz o Njegovom božanstvu vidio se u prilagođavanju potrebama čovječanstva koje je patilo. …
Učenici su odnijeli vijest i to je bilo dovoljno. … Kristova djela nisu samo objavljivala da je On Mesija, već su pokazivala na koji će se način uspostaviti Njegovo kraljevstvo. … Razumijevajući jasnije narav Kristova poslanja, podčinio se Bogu za život ili smrt, onako kako će to najbolje poslužiti dobru djela što ga je volio. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)