“Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.” (Psalam 106,19.20)
U Mojsijevoj odsutnosti sudska je vlast predana Aronu te se golemo mnoštvo okupilo pred njegovim šatorom sa zahtjevom: ‘Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem.’ … Oblak, kazali su oni, koji ih je dotad vodio, sada trajno stoji na brdu i više ih neće predvoditi u njihovim putovanjima. …
Ovakva je kriza zahtijevala čovjeka čvrste, odlučne, nepromjenjive hrabrosti, nekoga tko bi štovanje Boga smatrao vrednijim od popularnog javnog mišljenja, osobne sigurnosti i vlastitog života. Ali tadašnji izraelski vođa nije imao takav karakter.
Aron je neodlučno prigovorio narodu, a njegovo oklijevanje i bojažljivost u odlučnom trenutku njih je učinilo još odlučnijima. … Bilo je i onih koji su ostali vjerni Savezu s Bogom, ali veći dio naroda pridružio se otpadu. …
Aron se uplašio za svoj život i umjesto da plemenito ustane u obranu Božje časti, popustio je zahtjevima mnoštva. … Izlio je tele, imitaciju egipatskog boga. Narod je povikao: ‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.’ Aron je nečasno dopustio ovu uvredu Jahve. A onda je otišao još dalje. Vidjevši s kakvim je zadovoljstvom zlatno tele prihvaćeno, pred Izraelcima je izgradio žrtvenik i objavio: ‘Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!’ Trubači su diljem tabora, od plemena do plemena najavljivali svečanost. … Pod izgovorom da održavaju svečanost u čast Jahvi, prepustili su se jedenju i razvratnom uživanju.
Kako se često u današnje vrijeme ljubav prema zadovoljstvima prikriva ‘obličjem pobožnosti’! Vjera koja ljudima dopušta da se istodobno s obavljanjem svojih bogoslužnih rituala posvete sebičnim ili tjelesnim zadovoljstvima i danas godi mnoštvu kao i u Izraelovo doba. Još uvijek postoje popustljivi Aroni koji će, dok obnašaju odgovorne dužnosti u crkvi, popustiti željama neposvećenih i tako ih ohrabriti na grijeh. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)