“Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: ‘Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.’” (Brojevi 13,31)
Gospodin je zapovjedio Mojsiju da pošalje uhode da istraže kanaansku zemlju, koju će dati djeci Izraelovoj. … Nakon što su ih izvijestili o plodnosti zemlje, svi osim dvojice počeli su govoriti vrlo obeshrabrujuće o osvajanju te zemlje. … Kada je narod saslušao ovaj izvještaj, dao je oduška svojem razočaranju gorko prigovarajući i jadikujući. Nisu zastali i trijezno razmislili da će im Bog, koji ih je dotle doveo, sigurno dati tu zemlju. …
Kaleb se tada probio naprijed i jasnim i prodornim glasom nadjačao bučno negodovanje mnoštva. Suprotstavio se kukavičkom gledištu ostalih uhoda, koje je oslabilo vjeru i hrabrost cijelog Izraela. Zatražio je njihovu pozornost i oni su na trenutak stišali svoje negodovanje da bi ga saslušali. … Međutim, nevjerni uhode su ga prekinuli uzvikujući: ‘Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.’
Krenuvši pogrešnim putem, ovi ljudi su podigli svoje srce protiv Boga, Mojsija, Arona, Kaleba i Jošue. Svaki daljnji korak na tom pogrešnom putu učvrstio ih je u namjeri da spriječe svaki pokušaj osvajanja kanaanske zemlje. Iskrivili su istinu da bi ostvarili svoje pogubne namjere. Klimu su prikazali nepovoljnom za zdravlje, a sve stanovnike opisali kao ljude divovskog stasa. …
Njihov izvještaj nije bio samo negativan, već i lažan. Bio je proturječan; da je ta zemlja bila toliko nezdrava, i da ‘proždire svoje stanovnike’, kako su oni mogli dostići toliku visinu? Kada ljudi na odgovornim položajima predaju srce nevjerovanju, nema granica zlu koje mogu učiniti. … Da su samo dvojica uhoda donijela negativan izvještaj, a da su ostala desetorica hrabrila narod da osvoje zemlju u ime Gospodnje, narod bi ipak radije prihvatio savjet dvojice uhoda zbog svojeg silnog nevjerovanja. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)