“Kada ovo svršim i kad im ovaj plod predam i posvjedočim, uputit ću se u Španjolsku i proći kroz vaš grad.” (Rimljanima 15,28)
Pavao je očito želio poći u Španjolsku. On je imao viziju, sanjao je o tome što Bog kroz njegovu službu može učiniti u zemlji koju Kristova poruka još nije dotakla. On je očito već neko vrijeme planirao svoje novo djelo i, kao što smo vidjeli u Rimljanima 1, vjerojatno je napisao cijelu Poslanicu Rimljanima kako bi predstavio sebe i svoju teologiju crkvi za koju se nadao da će postati njegova baza za misiju na zapad.
Apostol, čovjek čežnje, ciljeva i snage, bio je i čovjek s prioritetima. Znao je da bez obzira na važnost ili privlačnost Španjolske prvo treba završiti svoj posao na istoku. Jedan pisac je primijetio da “planiranje buduće misije nikada ne smije biti uzrok nedostataka u sadašnjoj misiji”.
Apostol je imajući jasno određene prioritete rekao Rimljanima da prvo treba “predati ovaj plod”. Ovaj čudan izraz vjerojatno se odnosi na neki običaj onog vremena. Znamo, na primjer, da su trgovci proizvode kao što su žito i ječam stavljali u vreće. Nakon provjere vreće su bile zapečaćene potvrdom o njihovom sadržaju. Pečat je ukazivao to da je sve u redu. John Knox ističe da bi Pavao, kada bi predao sredstva kršćanima iz židovstva u Jeruzalemu “i bio prihvaćen u dobrom duhu, okončao svoje bogodano djelo u Maloj Aziji i Grčkoj” i “plod” njegove misije bio bi “predan”. U tom trenutku on bi bio slobodan krenuti u nove izazove.
Pavlov stav sadrži neke pouke za nas. Prvo, kršćanin je osoba koja važne zadatke otpočne i završi. Drugo, Pavlovo iskustvo nudi evanđeosku pouku. Mi se često prestanemo truditi oko novih obraćenika nakon njihovog pridruživanja Crkvi. Ali u tom trenutku djelo njihovog integriranja u novu sredinu samo je djelomično obavljeno. Ono još nije spremno za “predavanje”. Treća pouka odnosi se na prioritete. Kao kršćani koji vjerno služe Bogu mi uvijek trebamo imati uravnotežene prioritete.
Oče, pomozi nam danas da budemo temeljiti radnici za Tebe, radnici koji razumiju svoju zadaću i koji imaju ispravne prioritete. Amen. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)