“A sada idem u Jeruzalem u službi svetih.” (Rimljanima 15,25)

Prije posjeta Rimu Pavao je morao otići u Jeruzalem da bi razdijelio darove za siromašne u unutrašnjosti Palestine koje su prikupile crkve kršćana iz neznaboštva. Za Pavla ovaj čin milosti nije samo utjecao na prevladavanje nerazumijevanja između Židova i neznabožaca, već je to bio i pokazatelj njegove motivacije za službu.

Ljubav izražena kroz djela milosrđa potrebitima srž je življenja Božje ljubavi. Jedna od mojih omiljenih zadaća koje zadajem ljudima jest da od njih tražim da čitaju usporedbu o ovcama i jarcima iz Evanđelja po Mateju 25,31-46. Dok čitaju, tražim od njih da prebroje upitnike. Vidite, na Božjem konačnom sudu zateći ćete mnogo iznenađenih ljudi.

S jedne strane tu su oni koji su neočekivano spašeni. “Kako to?” uzvikuju oni. “Mi nismo bili perfekcionisti u vršenju Zakona kao farizeji”, ističu oni. Naime, oni priznaju da imaju stvarnih problema.

“Ali”, kaže Isus, “vi ste učinili ono što je bilo važno. Kada sam bio gladan, vi ste hraneći siromahe nahranili mene; kada sam bio u zatvoru, vi ste me posjetili. Vi ste živjeli veliko načelo zakona ljubavi. Posljedica toga je da ćete biti sretni na Nebu.”

U tom trenutku dovikuju farizeji.  “Moraš nas spasiti”, izjavljuju, “jer smo držali subotu, davali desetinu i pravilno se hranili.” “Ali”, kaže Isus, “kada sam bio u potrebi, niste se brinuli. Vi niste živjeli veliko načelo ljubavi. Niste usvojili jedinu stvar koja je važna. Vi na Nebu ne biste bili sretni.”

Krist je na Maslinskoj gori svojim učenicima opisao prizor velikog sudnjeg dana (Mateju 25,31.32). Istaknuo je da će se odluka ovog suda donijeti na osnovi jedne pojedinosti. Kada se narodi budu okupili pred Njim, postojat će samo dvije skupine ljudi, a njihova vječna sudbina bit će određena onim što su učinili ili zanemarili učiniti za Njega u osobi siromašnih i napaćenih.

Kristov slikovit govor ne prikazuje spasenje djelima već prenošenje primljene ljubavi. Briga za druge je prirodan odgovor onih koji shvaćaju koliko ih Bog ljubi. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)