“Ali sada, ja nemam više polje rada u ovim krajevima i jer čeznem već mnogo godina doći k vama, kada pođem u Španjolsku …” (Rimljanima 15,23.24)
Pavao je stigao do još jedne prekretnice u svojoj Poslanici. On je u 15,14-22 iznio svoje osnovne razloge za pisanje Rimljanima. Sada se u ostatku ovog poglavlja okreće svojim budućim planovima. Namjeravao je otpočeti s pionirskim poslom u Španjolskoj, a usput je planirao posjetiti Rim. Ali prije toga morao je otići u Jeruzalem. Nažalost, ovaj posjet dovest će do njegovog uhićenja i priziva caru. On će na kraju doći u Rim ne kao misionar pionir na putu prema zapadu, već kao zatočenik rimske vlasti.
Pavao je u međuvremenu imao plan koji se nikada nije ostvario. Ovaj neostvareni plan postavlja pitanje planiranja u kršćanskom životu. Neki se kršćani ponašaju kao da je grijeh unaprijed planirati smatrajući da će ih Bog voditi korak po korak bez njihova sudjelovanja. Ovakve osobe zaključuju da je planiranje pogrešno. Oni se u ovome ne slažu s Pavlom. Premda je bio otvoren za Božje vodstvo, on je također vjerovao u pozorno planiranje dok se nastoji raditi u Božjem djelu. Detaljni planovi oblikovali su njegov svaki dan i pružali mu viziju budućnosti.
Ako je prvo obilježje bilo to da je Pavao posvećivao vrijeme planiranju, drugo je bilo da je bio prilagodljiv. On je djelovao na temelju spoznaje da Bog može otvoriti i zatvoriti vrata u njegovom životu. On je planirao, a ipak je slijedio vodstvo Božje providnosti. Treće obilježje Pavlovog planiranja bila je ustrajnost. On u Rimljanima 15,22 primjećuje da je mnogo puta bio “zapriječen” da ide u Rim, ali da je to još uvijek njegova namjera. Bez obzira na potrebno vrijeme on je i dalje ustrajno djelovao kako bi ostvario svoj cilj. Isto je vrijedilo i za Španjolsku. Mi ne znamo je li ikada tamo stigao, ali evangelizacija Španjolske ostala je želja njegovog srca.
Kršćani trebaju planirati u radu za Boga. Naravno, neki se naši planovi neće ispuniti. Jedan pisac to ovako kaže: “Bolje je sanjati velike snove u radu za Boga, čak ako ih u potpunosti i ne ostvarimo, nego uopće ne sanjati. Jedno je sigurno: ako nemamo viziju, san, plan, neće biti velikih koraka naprijed u evanđeoskom radu.”
Gospode, pomozi mi danas da sanjam i planiram za Tvoje kraljevstvo i Tvoju slavu. Amen. (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)