“Prema tomu, mogu se ponositi u Kristu Isusu onim što Boga tiče.” (Rimljanima 15,17)

Riječi “prema tomu” u današnjem retku upućuju nas n Rimljanima 15,15 i 16 gdje je Pavao govorio o uspješnoj službi neznabošcima koji su se žrtvovali zbog apostolovog propovijedanja Evanđelja.

Pavao u Poslanici Rimljanima uporno tvrdi da se ljudi nemaju čime ponositi. Oni su beznadno izgubljeni grešnici. Oni se čak ne mogu ponositi ni svojim spasenjem jer je to u cijelosti Božji dar.

S druge strane, on nam je prije rekao da se ponosi u Bogu. A sada izjavljuje da se ponosi onim što je Bog učinio kroz njega za spasenje drugih.

Trebamo primijetiti Pavlovu opreznu uporabu riječi ponos jer postoji i zdrava i grešna vrsta ponosa. Grešna vrsta se usredotočuje na naša vlastita dostignuća: “Pogledaj me”, ona kaže, “kakva sam ja značajna osoba.”

Pavao je imao ovu grešnu vrstu ponosa prije susreta s Kristom na putu u Damask. “Ako tko drugi misli da ima razloga u tijelo se uzdati”, piše Pavao Filipljanima, “ja ih imam još više: obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja, po Zakonu, farizej; po revnosti, progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran.” (Filipljanima 3,4-6)

Pavao je bio ponosan, hvalisav čovjek. Ali kada je upoznao Krista na putu u Damask, shvatio je da je ništavan. On je razumio da smo svi mi nešto ako dopustimo Bogu da nas spasi, preobrazi i upotrijebi u svojoj službi. Ali tada ne zaslužujemo hvalu ili slavu mi, već Bog koji spašava, preobražava i jača. Pavao se u Rimljanima 15,17 ponosi zbog ovog razumijevanja: “Mogu se ponositi u Kristu Isusu onim što se Boga tiče.”

On ne uzdiže sebe već ono što je Bog učinio kroz njega za dovođenje muškaraca i žena Kristu. Neka svatko od nas shvati vlastitu ništavnost tako da nas Pavlov Bog može iskoristiti sebi na slavu. Mi također trebamo naučiti pouku o “dobrom ponosu” — ponositi se Božjom silom koja spašava. Naučimo slaviti u Kristu Isusu dok slavimo Oca zbog Njegovih čudesnih djela za sve nas. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)