Clifford Goldstein
Teolozi oslobođenja u Južnoj Americi, koji tvrde da je Isus njihov vodič, nadahnuće i učitelj, zastupaju uspostavu socijalističkih režima koji bi bili naklonjeni siromašnima. Kršćani u Sjevernoj Americi, koji tvrde da je Isus njihov vodič, nadahnuće i učitelj, mobiliziraju kršćane po cijelim Sjedinjenim Državama da glasuju za političare koji će “zemlju vratiti k Bogu”.
Je li Isus marksistički gerilac ili republikanac Kršćanske koalicije? Namjerava li promijeniti svijet pomoću strojnica M-16 ili glasačkih kutija? Hoće li Njegovo kraljevstvo biti uspostavljeno socijalističkom revolucijom ili masovnim izlaskom na izbore u znak potpore nekom vjersko-političkom programu? Naravno, odgovor je: nijedno od toga. Tijekom svoje zemaljske službe Krist nije imao ništa s politikom niti je nakon uzašašća svojoj crkvi dao neku političku uputu. Sveti nalog što ga je Krist ostavio svojem narodu bio je, naprotiv, apsolutno nepolitičan. Zato je uvlačenje Krista u promicanje bilo kakve političke ideje uvijek štetilo jedinom poslu što ga je Krist dao svojoj crkvi – širenju Evanđelja po svijetu.
Nema kompromisa
“Ne možete primijeniti načela kraljevstva koje nije od ovoga svijeta na neko kraljevstvo ovoga svijeta”, pisao je kolumnist Cal Thomas. “Čistunci žele primijeniti načela kraljevstva koje ne zna za kompromis na kraljevstvo koje se sastoji od samih kompromisa … Tamo gdje se politika bavi vlašću, kršćanska vjera se bavi istinom. Kad god to dvoje pokušate pomiješati, obično pobjeđuje vlast, bar za kratko vrijeme.” [1] Biti Kristov sljedbenik ne znači zanemariti ljudsku bijedu. Naprotiv, biti kršćanin znači biti nezadovoljan privremenim i nepotpunim rješenjima koja nude političari. Kršćanin želi trajno i potpuno rješenje – a ono se nalazi u Kristovom evanđelju i svemu što ono obuhvaća (a to je služenje neposrednim potrebama onih koji pate, kao što je Krist služio potrebitima dok je bio na Zemlji). Sve do kraja vremena mnogi će nazovi-kršćani od ljudskih ustanova tražiti odgovore koje im može dati samo transcedentni, vječni i svemoćni Stvoritelj. Ali Sveto pismo naučava da će Gospodin u ove posljednje dane imati ljude koji se neće dati odvratiti od svojega krajnjeg cilja i namjere: voditi druge vječnom životu u Kristu. Oni vrše posao koji je Ivan opisao u Otkrivenju: “Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!’” [2] Ovaj nalog ne promiče nikakav politički program. On daleko nadmašuje nešto tako prolazno i prizemno kao što je politika. Ovaj nalog nije ni neki ljudski manifest što su ga napisali smrknuti nezadovoljnici. On dolazi izravno s Neba i bavi se duhovnim, a ne političkim. Posebno je značajan za nas danas jer ima u vidu posljednje vrijeme – i nakon više tisuća godina trebalo bi biti očito da problem čovječanstva nije ljudska vlast (koliko god loša bila), već ljudsko srce. Zbog toga nalog počinje s “radosnom viješću” koja se naviješta svim narodima – svakom političkom i etničkom entitetu. Širenje ove istine – radosne vijesti o Kristu kao onome koji je platio kaznu za grijehe ljudskog roda – jedina je zadaća koju je Bog povjerio svojem narodu posljednjeg vremena. Tako i mora biti jer je Evanđelje jedina vijest koja može donijeti trajno rješenje problema čovječanstva. Ono je jedina vijest koja nas može uzdići s ovog planeta na svijet u kojem će zauvijek biti izbrisano sve što nam danas stvara tolike nevolje.
Obećanja, obećanja
Marksisti, republikanci, demokrati i druge političke skupine mogu dati svakovrsna obećanja. Ali ne mogu ponuditi ništa što bi bilo slično ovomu: “Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.” [3] Ili ovomu: Bog “će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” [4] Ova je obećanja Bog dao svima koji prihvate Kristovu savršenu pravednost zapečaćenu krvlju Krista, bezgrešnog Božjeg Sina koji je dao svoj život kao otkup za svijet.
Sve do onog dana kad se ova obećanja potpuno ne ostvare, Krist će svojim Svetim Duhom raditi na promjeni našeg srca preobražavajući nas u svoju sliku i oslobađajući nas pravog prokletstva ljudskog roda. Politički nemiri samo su vanjsko očitovanje osnovnog problema. Ljudska bijeda ima svoj uzrok u nečemu mnogo dubljem nego što je vlast. Ona proizlazi iz izopačenih i uništenih duša, opustošenih grijehom – drugim riječima iz svih nas. Djelujući u životu onih koji Ga slijede, Krist nastoji donijeti ozdravljenje, nadu i olakšanje čak i sada svima koji žive na ovom planetu.
Kristova obećanja ne nude samo neku daleku nebesku utopiju. Ona se odnose na ovaj život. On nam obećava očišćenje srca i novi život da nas preobrazi u svete, zakonu poslušne ljude koji ljube ne samo Boga, već i svoje bližnje.
“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” [5] Ovo su obećanja koja može dati samo sveti i svemogući Bog, obećanja koja nijedan politički program nikad ne može ozbiljno ponuditi, a još manje ispuniti.
Političke parole obećavaju nemoguće: neposredne odgovore na probleme koji su generacijama zbunjivali i najbolje ljudske umove. Ali Biblija kaže da će iza svih tih zbunjujućih političkih kampanja Bog imati ostatak naroda koji će naviještati Radosnu vijest, koji će upozoravati na predstojeći sud i pozivati sve narode da se poklone Stvoritelju. Govoreći o posljednjim danima, Otkrivenje opisuje ovaj “ostatak” kao one koji “čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa”. [6] Ovaj opis ukazuje na ravnotežu između života poslušnosti i bezakonja i na veliku nadu u vječni život obećan onima koji vjerom prihvate Kristovu pravednost. Ovo je vijest koju objavljuje ostatak, vijest koja nadilazi politička pitanja kao što atmosfera nadilazi dah.
Bez obzira na to koliko privlačna rješenja iznosili političari, ona su samo privremena. Problemi čovjeka su duhovne, a ne političke naravi; zato će Božja crkva davati duhovne, a ne političke odgovore. Oni koji tvrde da im politički mandati dolaze od Krista, trebaju ponovno čitati Bibliju. U njoj nema poziva ni na oružanu revoluciju ni na kapitalizam tipa laisse-fair. Umjesto toga u njoj će naći božanski nalog da se svakom narodu, plemenu i puku navijesti radosna vijest o Kristu. A to evanđelje ne predstavlja kao nečiju političku maskotu, već kao raspetog i uskrslog Spasitelja svijeta čije potrebe politika, čak ni u svojem najboljem izdanju, nikad ne spominje, a još manje namjerava zadovoljiti.
______________________