Mark A. Finley
Mladu poslovnu ženu, koja je sama trčala kroz Central Park u Manhatanu, prije nekoliko godina napala je skupina mladića između 14 i 16 godina starosti. Onesvijestili su je udarcima kamenjem i metalnom cijevi, silovali i ostavili, uvjereni da je mrtva. Zločin je dospio na prve stranice novina u cijeloj zemlji upravo zbog mladosti počinitelja. Za njih je ovaj čin, kako su rekli, bio “divljanje”; prema njemu su se odnosili bezosjećajno, kao da je riječ o još jednom noćnom izlasku u grad.
Tijekom posljednjih dvadesetak godina kriminal je postao najveći problem u Sjevernoj Americi. Ubojstva i sukobi među bandama pretvorili su ulice u ratna poprišta. A nije se povećao samo broj pljački i umorstava u našem susjedstvu, već i nasilje u domu. Ljudi sve više traže rješenja u različitim mjerama kao što su ograničenje prodaje oružja, veći broj policajaca na ulicama i zakoni prema kojima bi nakon tri prekršaja prijestupnik završio u zatvoru.
Nebeski kodeks ponašanja
Sveto pismo sadrži apsolutno mjerilo pravednosti, vječno mjerilo kojega su se Božji ljudi držali u svim stoljećima. To mjerilo pravednosti, nepromijenjeno i nepromjenjivo, nebeski je kodeks ponašanja. No, ljudski je rod u većini okrenuo leđa Božjem mjerilu. Mnogi mladi su uvjereni da je njihova savjest najviše mjerilo. Za njih jedino vrijede vlastite misli. Biblija ne štedi riječi kad razmatra ovu situaciju. U Izrekama 28,26 piše: “Bezuman je tko se uzda u svoje srce.” Upravo je to problem našega društva. Muškarci i žene okrenuli su leđa Božjem zakonu. Govorili su: “Moj um je moje mjerilo. Ako mi se sviđa, učinit ću to. Ako mi koristi, potrudit ću se da dođem do toga.” Već su prošla desetljeća primjene tog novog morala, situacijske etike i “radim ono što mi se sviđa.” Moralni relativizam je uhvatio duboke korijene. Danas ima i Crkava koje uče da Bog nema apsolutno važećih mjerila ili da Njegova vladavina više ne odgovara današnjim potrebama. Ima i onih koji tvrde da je Božji Zakon ukinut kako bi ustupio mjesto kraljevstvu milosti. Kako je to rekao prorok Hošea: sijali smo vjetar i sada žanjemo oluju. Možemo zamisliti buduće prizore ovakve kulture bezakonja. Nama je potrebno nešto jače od onoga što ja ili vi mislimo da je pravo. Potrebne su nam osnovne vrijednosti da nam progovore s autoritetom. Potrebno nam je nešto što će snažno podržavati vladavinu zakona, nasuprot onima koji zastupaju bezakonje.
Društvo oslobođeno zločina
Prije mnogo stoljeća Bog nam je dao formulu za društvo bez kriminala. Da su je ljudi primijenili, kriminala ne bi nikad bilo. Jutarnje vijesti bile bi ispunjene događajima koji uzdižu. Ne bi bilo naslova koji govore o šokantnom nasilju.
U uvodu ove formule Bog se predstavio kao Izbavitelj Izraela, Onaj koji je razdvojio Crveno more, Onaj koji je hranio manom s neba: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” Ovdje veliki zaštitnik kaže: “Stalo mi je do tebe; možeš se pouzdati u mene.” A onda je gromoglasno, s vrha Sinaja, objavio ove propise:
“Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom…
Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga…
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu…
Poštuj oca svoga i majku svoju…
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega!
Ne poželi…” (Izlazak 20,3-17)
U Svetom pismu je zapisano da je Bog svojim prstom urezao ovaj kodeks u kamene ploče. Trebao je ostati zauvijek. A ovaj je Zakon, zapravo, vječno postojao. Davno prije Sinaja, čak i prije stvaranja Adama i Eve, načela ovog nepromjenjivog mjerila bila su temelj nebeske vladavine. Prema tome, ona su namijenjena svakome, a ne samo Židovima. Nalazimo ih u samome početku našega svijeta – zapravo, na početku sukoba između dobra i zla, koji još uvijek određuju našu sudbinu.
Upravo su protiv ovog Zakona Lucifer, koji je postao Sotona, i njegovi sudionici anđeli, započeli pobunu zbog koje su bili izbačeni s Neba. Kad su Adam i Eva u edenskom vrtu izigrali Božje povjerenje, bili su svjesni da su pogazili određeno božansko načelo i njihov se svijet pred njima raspao. Naraštaj poslije Kajin se rasrdio na svojega brata. Dok je još u sebi zadržavao gnjev, Bog ga je otvoreno upitao: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što te vreba.” (Postanak 4,6.7) Bog se još uvijek pozivao na mjerilo onoga što je dobro, a što zlo. Poslije je pohvalio Abrahama zato što je “slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama.” (Postanak 26,5)
Božji Zakon je vječno mjerilo dobra za svemir, objektivna osnova za naše vrijednosti. Potreban je pojedincima; potreban je obiteljima, društvu. Ako sami određujemo svoja pravila, vrlo lako ih usput prilagođavamo. Kad zagusti, lako ih ostavljamo po strani. Lako je pridružiti se ostalima kad to svi čine. Potrebna su nam načela koja će se oduprijeti plimi – načela koja će služiti kao temelj na kojemu možemo graditi svoj život.
Formula za sreću
Bog nikada nije želio da Njegov Zakon bude teret ili da ograničava našu sreću. Svemogući je želio da Njegova načela djeluju kao zaštitni zid koji okružuje nas i naše obitelji. Njegov Zakon nas štiti od žalosti, krivnje i zabrinutosti. On nam osigurava mirne dane i noći. Zapazimo veliki plan što ga Bog ima za nas: “Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, tako da vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!” (Ponovljeni zakon 5,29) Zašto vršiti Božje zapovijedi? Zato da bi nama i našoj djeci uvijek bilo dobro. Naš će život biti sretan ako se budemo ravnali prema Božjem Zakonu. Usvajanjem Njegovih načela stječemo pravu slobodu. No, sam po sebi, zakon nas ne može promijeniti. Kad vidimo visoka mjerila koja postavlja pred nas, a poznajemo svoju slabost, ne preostaje nam drugo nego potražiti utočište u rukama velikog Liječnika. Zbog toga je Pavao rekao da nas Zakon vodi Kristu i priprema za oprost i milost koje samo Krist može dati. Isus Krist osposobljava ljude da se uzdignu iznad svoje sredine. On im omogućuje da postanu više no što bi im njihova sredina to dopustila. Njegovo bezuvjetno prihvaćanje i potpora ljubavi potrebna su poluga. To doživljuju oni koji započinju stvaranjem osobne zajednice sa Spasiteljem. Takvi brzo uviđaju da je Zakon više od mračne dijagnoze. On postaje, kako kaže jedan pisac, “prijepis Božjeg karaktera”. Pokazuje nam kakav je Bog zapravo. Kad Ga promatramo, u nama se javlja želja da budemo Njemu slični, Onomu koji nas bezuvjetno voli i spreman je oprostiti. Bog obećava da će svoj Zakon upisati u naše srce i um. A kad postane dio nas, više ga nećemo smatrati ograničavajućim. Onda ćemo njegova načela slijediti prirodno, iz ljubavi prema našem Spasitelju. Danas, kad sile bezakonja raskidaju naš svijet, silno nam je potreban vječni Zakon u dubini našeg bića. Plimi zla možete se oduprijeti ako se oslonite na velikog Liječnika. Ne biste li Mu se danas predali?
]]>