“Ne razaraj Božjega djela zbog jela! Istina, sve su stvari čiste, ali su zlo za čovjeka koji ih jede sa zlom savješću. Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i ništa ne činiti zbog čega posrće brat tvoj.” (Rimljanima 14,20.2)
Pavlov glavni predmet rasprave u Rimljanima 14 nije jelo, piće ili neko drugo pitanje životnog stila. On umjesto toga piše o odgovornosti svakog kršćanina da ne vrijeđa druge kršćane.
Kao što smo prije nekoliko dana već spomenuli, sporno pitanje nije razlika između jedenja i nejedenja takozvanih čistih i nečistih životinja u Ponovljenom zakonu 14 već jedenje mesa i nejedenje mesa uopće. U 1. Korinćanima vidjeli smo da su neki prvi kršćani postali vegeterijanci iz pogrešnih razloga; ne zbog zdravlja, već zato što su se plašili da je meso možda bilo žrtvovano idolima. Pavao je vjerovao da je ovakva praksa pogrešna jer idoli nisu bogovi. Zato njemu jedenje mesa žrtvovanog idolima nije bilo sporno. Međutim, da ne bi sablaznio “slabe”, on je u njihovoj nazočnosti bio spreman ne jesti ono što ih je vrijeđalo (1. Korinćanima 8).
Kao što smo prije već rekli, ne znamo što je točno bio problem medu rimskim kršćanima, ali vrlo je vjerojatno da je sporno pitanje bilo slično onome u Korintu. Pavao u današnjem retku također postavlja pitanje vina u istom kontekstu kao i u vezi s takozvanom nečistom hranom. On nam opet ne kaže što je točno problem, ali vjerojatno je neke Rimljane uznemirila činjenica da je vino prodavano na tržnici bilo prineseno neznabožačkom bogu kao dar. Zato Pavao ne govori o apstinenciji, već o apstinenciji iz pogrešnih razloga.
Njegova ključna misao je odgovornost koju kršćani imaju jedan prema drugom. On u današnjem retku savjetuje one koje naziva “jakim”. Oni su odgovorni da ne postanu kamen spoticanja onima koji nisu shvatili bit kršćanske poruke i zato ih brinu ovakva sporedna pitanja o hrani i piću žrtvovanom idolima.
I kako bi se oni trebali ponašati? Kao mirotvorci. Umjesto da se spore ili razmeću svojim razumijevanjem, oni koji bolje razumiju jedinstvenost Krista i Evanđelja o spasenju, trebaju kao čuvari svojih bližnjih tako živjeti da ne povrijede one sa slabijom vjerom.
Ovaj savjet je i danas potreban. Ja kao kršćanin želim pomoći svakom Božjem djetetu u sazrijevanju. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)