“Zato ne sudimo više jedan drugoga, nego radije mislite na to da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi mogao posrnuti ili se spotaknuti.” (Rimljanima 14,13)
Pavao je do sada u Rimljanima 14 naveo osnovni razlog zbog kojeg ne trebamo osuđivati naše bližnje jer sud pripada samo Bogu. Ljudi nisu odgovorni jedni drugima, već Njemu. Osuđivanje druge osobe je zauzimanje Božjeg mjesta. Zato je ovaj prvi razlog doista ozbiljan.
Pavao nam u današnjem retku daje drugi motiv da prestanemo suditi drugima. Ovaj drugi razlog proizlazi iz Božje ljubavi. Vjernici koji imaju jaku vjeru, zbog svoje ljubavi, bit će obazrivi prema savjesti i nedoumicama slabijih vjernika u crkvi koji još možda nisu shvatili koji su predmeti pitanje spasenja a koji nisu. Pavao u Rimljanima 14,14-23 naglašava da “jači” vjernici trebaju voditi brigu kako ne bi sablaznili slabije.
Pavao zapravo sada počinje s dokazom da ako i treba suditi, onda to ne treba biti kritika već odlučnost da se ne sablazni druge.
Zanimljive su riječi koje apostol rabi za “nešto zbog čega bi mogao posrnuti”. On u današnjem retku rabi dvije riječi, a prva je prevedena riječju “posrnuti”. Ova se riječ javlja i u 1. Korinćanima 8,9 gdje on daje isto upozorenje i ponovno u vezi s hranom. Nakon što je rekao da hrana prinesena idolima ne bi trebala biti spor za kršćane, on dodaje: “Ali pazite da vaše služenje slobodom slučajno ne postane slabima povod pada!” Osnovna misao ove riječi je udariti nogom o nešto i posrnuti.
Izvorno značenje druge riječi je mamac u zamci. Poslije se ona odnosila i na samu zamku. Pavao rabi ovu riječ i kaže da kršćani ne bi trebali činiti ono što izaziva predrasude ili postaje prepreka drugima tako da posrću i padaju.
Kršćani zato moraju živjeti obazrivo. Kršćani, usprkos svojoj slobodi, neće učiniti ništa, uključujući i osuđivanje drugih, što će povrijediti brata ili sestru. Ova misao nas podsjeća na Kristove riječi kada je rekao da bi onome koji navodi slabe na grijeh “bolje bilo da mu objese o vrat mlinski kamen i da ga utope u dnu mora” (Matej 18,5.6). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)