“Jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umremo, Gospodinu umiremo.” (Rimljanima 14,8)
Isus je Spasitelj! Nijedan kršćanin to nikada nije zanijekao. Kršćanstvo ne postoji bez Krista kao Spasitelja.
Ali je li Isus i Gospod? Ovo je važno pitanje.
Isus kao Spasitelj znači da nas je On spasio od grijeha. On nam je oprostio i opravdao nas. Ali Isus kao Gospod znači da je On naš Gospodar a mi Njegovi robovi. Mnogi kršćani zaboravljaju da su Isus Spasitelj i Isus Gospod nerazdvojni.
Pavao je istaknuo ovu misao već u prvim redcima Poslanice Rimljanima kada je sebe opisao kao roba Isusa Krista. Onda je u šestom poglavlju primijenio analogiju o robu na svakog kršćanina. “Zar ne znate”, pisao je on, “robovi ste onoga komu se pokoravate: bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete opravdani? Ali hvala Bogu što ste se, pošto ste bili robovi grijeha, od svega srca pokorili onomu obliku nauke kojemu ste bili predani, te tako, oslobođeni od grijeha, postali sluge pravednosti.” (Rimljanima 6,16-18)
Krist je i Spasitelj i Gospod. Kršćani ne slijede samo Njegovu volju i izvršavaju Njegove zapovijedi već, ovo je Pavlova glavna misao u Rimljanima 14,5-8, od Njega primaju i smjernice za život. Krist kroz Duha Svetog stvara u kršćaninu odluku u vezi s osobnim dužnostima (Rimljanima 14,5). A kada kršćani provedu odluku u život, oni to čine “radi Gospodina” stalno Mu zahvaljujući (6. i 7. redak).
Pavao se u Rimljanima 14 bavi onim kršćanima koji žele postati gospodari svoje braće i sestara, onima koji žele biti umovi i savjest svojih bližnjih, članova crkve.
Nitko ne smije vladati tuđim umom, donositi prosudbe umjesto drugoga ili mu propisivati dužnost. Bog svakoj duši daje slobodu mišljenja i slobodu da slijedi svoja uvjerenja. Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se. Nitko nema pravo utopiti svoju osobnost u osobnosti drugoga. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)