“Tko si ti da sudiš tuđem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je njegova gospodara, a stajat će jer ga Gospodin može tako držati.” (Rimljanima 14,4)
Tko si ti da sudiš nekog drugog? Izvrsno pitanje! Osobito u svjetlu riječi koje neposredno prethode današnjem retku: “jer ga je Bog primio” (Rimljanima 14,3). Jesam li ja sudac nekome koga je Bog već prihvatio i opravdao? Ako jesam, tko me je imenovao sucem? Jesam li sposoban suditi drugima zato što sam bolji od njih?
Nipošto! Ovakvo naučavanje izravno se protivi onome na što je Pavao potrošio toliko vremena u Rimljanima 1-5. Svi smo mi grešnici bez obzira što mislimo o sebi i bez obzira na naš način života. I budući da smo svi grešnici mi primamo ono što ne zaslužujemo — besplatno spasenje milošću — ako smo ga voljni prihvatiti vjerom. A Bog prihvaća svaku osobu koja prima Njegov dar.
U podnožju križa je ravno tlo. Nitko nije viši od drugoga. Svi su u prošlosti bili robovi grijeha i Sotone. Sada su svi Božjim darom u Kristu postali robovi Bogu i pravednosti (Rimljanima 6). A ako smo svi mi Njegovi robovi, svi imamo jednog Gospodara. I samo je On sudac.
Osuđivanje drugih kršćana je najveći grijeh jer nas to stavlja na mjesto Boga. Smatrati sebe boljim od drugih kršćana je arogantno. Time osuđujemo one koje je Bog već prihvatio, a to činimo prema našim osobnim a ne Božjim mjerilima.
Gospod je u Rimljanima već odredio jedino mjerilo za prihvaćanje — primanje Njegovog dara u Kristu vjerom.
Ipak, članovi crkve tijekom stoljeća željeli su stvoriti nova mjerila za svoju braću i sestre. Jedno od vječnih mjerila odnosi se na prehranu. Prehrana je važna za zdravlje, ali Pavao jasno kaže da se “kraljevstvo Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom” (Rimljanima 14,17). Više ćemo reći o ovom važnom retku za nekoliko dana. U međuvremenu vrijeme je da apostola počnemo ozbiljno shvaćati.
Naš posao je da budemo vjerne sluge u crkvi, a ne suci onih koje je Bog već prihvatio.
Oče, danas mi pomozi da naučim pouku u Rimljanima 14,3.4. Pomozi mi da ne prisvajam sebi ulogu suca. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)