“Koji jede sve, neka ne prezire onoga koji ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio medu svoje.” (Rimljanima 14,3)
Nesnošljivost je jedan od najstrašnijih grijeha crkve. Kada bih ja bio đavao, učinio bih sve da članovi crkve kritiziraju jedni druge. Naveo bih takozvane “pravednike” da s prezirom gledaju na druge, na one koje smatraju slabima zbog njihovih nedoumica, a one koji imaju nedoumice naveo bih da osuđuju sve one koji ne žive kao i oni i s prezirom gledaju na ostatak crkve. A onda bih mogao nagovoriti obje strane da zaključe kako Bog nikada ne može blagosloviti crkvu sve dok se oni “drugi” ne promijene, povjeruju i žive ispravno. Kao što znamo, đavao je bio vrlo zaposlen tijekom povijesti Crkve. Nažalost on nije bio samo aktivan već i prilično uspješan. Đavao je često preuzimao kontrolu i skretao pozornost Crkve s ključnih na sporedne probleme. Pavao je doživio ovakve situacije i zato nam nudi opširno objašnjenje ovog problema u Rimljanima 14. i 15. poglavlju.
Današnji redak se bavi onima koji osuđuju druge u crkvi jer jedu drukčiju hranu. Trebamo zamijetiti da je kontekst vrlo jasan. Rimljanima 14,2 upućuje na to da “jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće”.
Ne, Pavao ne govori o vegetarijancima. Naime, on uopće ne govori o prehrani. Njegova glavna misao odnosi se na stavove ljudi. Prehrana je samo ilustracija.
On ovom ilustracijom ne osuđuje vegeterijanstvo već one koji su se odrekli jedenja mesa zbog pogrešnih razloga — to jest, zato što imaju slabu vjeru. Mi ne znamo točno kakav se problem u vezi s prehranom pojavio u Rimu. Ali znamo da je u Korintu bjesnjela nesloga u crkvi između onih koji nisu htjeli jesti meso žrtvovano idolima i onih koji su ga jeli. U ovoj situaciji neki koje možemo smatrati “slabima u vjeri” suzdržavali su se od jedenja bilo kakvog mesa jer nikada nisu mogli biti sigurni je li ga netko prinio idolima ili nije. Pavao je odgovorio da to nije ni važno jer vjeran kršćanin zna da je idol ništavan.
Problem u Rimu nije bio isti kao i u Korintu, ali su možda bili povezani. Ključna je Pavlova misao u Rimljanima 14,3 da osuđivanje i arogantnost u crkvi moraju prestati. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)