“I ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!” (Rimljanima 13,14)
Požude su jednostavno tu. Osoba možda ništa ne čini kada se iznenada javi ružna misao. Ona se jednostavno pojavi u vašim mislima. Vi niste o tome morali razmišljati, poticati ili željeti. One su jednostavno u nama jer mi smo skloni zlu. Počevši s Adamovim padom u grijeh, ljudski um je izgubio svoju dobrotu i cjelovitost, a umjesto toga teži nezdravom životu.
U redu, možda razmišljate, shvatio sam. Mi imamo iskvarene umove. Mi ne trebamo željeti požude, one su jednostavno tu, spontano. Pa što?
Dobro pitanje. Pavao upravo i misli na ovo “pa što” u današnjem retku kada nam kaže da se ne “brinemo da ugađamo požudama”.
On zna da mi samu požudu ne moramo poticati. On je razjasnio ovu misao u drugom dijelu Rimljanima 7.
Ali Pavao također zna da možete učiniti jednu od ovih dviju stvari kada razumijete nazočnost požude u sebi. Prvo, vi je možete izgladniti i izbaciti. Naravno, požude su kao mačke s devet života — one jednostavno stalno uskrsavaju. Zato je važna molitva. Mi se možemo moliti da Božja milost odstrani ovo malo zlo i usredotoči naš um na nešto konstruktivnije. Vi se možete odlučiti više moliti za to, možda “sedam puta sedamdeset”.
Drugi način postupanja prema zlim željama jest da ih hranimo i njegujemo. Pavao u današnjem retku o tome raspravlja. Ne hranite svoje požude. Ako ih hranimo, one postaju ovisnosti koje zahtijevaju stalno hranjenje.
Jakov pogađa cilj kada piše da “svakoga napastuje njegova vlastita požuda. Ona ga privlači i mami. Zatim požuda, pošto začne, rada grijeh, a grijeh, kad je gotov, rada smrću” (Jakov 1,14.15).
Ne hranite je! Izgladnite je! Ali ne izgladnjujte je sami. Samo nas Božja milost može dovesti do pobjede u borbi protiv grijeha.
Oče, molim Te pomozi mi danas da ostanem u Tvojoj blizini. Amen. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)