“Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi — i ako ima koja druga zapovijed — sadržana je u ovoj riječi: `Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!'” (Rimljanima 13,9)
Kršćanstvo nije puko poboljšanje starog života. Ono je potpuna preobrazba razmišljanja, djelovanja i života neke osobe. Kršćanin ne živi u Kristu već i Krist živi u njemu pomoću sile Duha Svetog. Mi možemo znati da smo sigurni u Kristu kad Njegovo načelo ljubavi postane vodeći motiv u našim životima.
“Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.” Moje postupanje prema bližnjem konačna je provjera mog kršćanstva.
Ja ljubim svog bližnjeg zato što ljubim Boga. A ta ljubav prema bližnjem i Bogu, kaže nam Pavao, izravno je povezana s Deset zapovijedi.
Ja ne želim obeščastiti Njegovo ime jer ljubim Boga.
Ja ljubim svoje bližnje jer ljubim Boga.
Ja ne želim krasti zato što ljubim Boga.
Zato što ljubim svog bližnjeg ja ga ne mogu iskoristiti kao objekt vlastitog seksualnog zadovoljavanja.
Ljubav prema Bogu i bližnjem središte je kršćanstva. Ona odražava Zakon koji je temelj brojnih Božjih zakona.
Velika je tragedija kada pojedinac pokušava vršiti zakone a nema Božji zakon u svom srcu. To se događa kada ljudi imaju zakone bez načela ljubavi koje im daje smisao. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)