“Podajte svakomu ono što mu pripada: onomu koji s pravom traži porez, porez; koji carinu, carinu; koji poštovanje, poštovanje; koji čast, čast.” (Rimljanima 13,7)
Gotovo je nemoguće čitati današnji redak a ne sjetiti se Kristovog susreta sa židovskim glavarima u vezi s plaćanjem poreza Rimu. Matej nam kaže da su se farizeji nadali “uloviti ga njegovim vlastitim riječima”. Imajući to na umu oni su smislili lukavo pitanje: “Je li dopušteno dati caru porez ili nije?” (Matej 22,15-17)
Ovo pitanje je bila zamka Isusu. Ako bi rekao da je nezakonito plaćati poreze caru, ubrzo bi bio uhićen. S druge strane, ako bi potvrdio zakonitost plaćanja poreza caru, izgubio bi utjecaj u očima svog naroda. Židovi su smatrali da je samo Bog kralj te da je plaćanje poreza zemaljskom vladaru priznanje pravovaljanosti njegove kraljevske vlasti i vrijeđanje Boga. Zato je Isus sebi mogao prouzročiti teškoće bez obzira na odgovor svojim protivnicima.
Ozbiljnost situacije vidljiva je i u činjenici da su farizeji i Herodovi sljedbenici surađivali u ovom slučaju. Ove dvije skupine nalazile su se na suprotnim stranama židovskog političkog života i obično su bili ogorčeni protivnici. Krajnje ortodoksni farizeji su prezirali poreze koje su zahtijevale rimske vlasti, dok su Herodovi sljedbenici surađivali s rimskom vlašću.
Isusov odgovor je domišljat i mudar. Zatražio je da Mu pokažu jednu od njihovih kovanica, a nakon što su rekli da je na njoj carev portret, On iznosi načelo da i Bog i car trebaju dobiti ono što im pripada. Ovaj domišljat odgovor okončao je napad. Židovske vođe shvatile su da je Isus izbjegao zamku koju su Mu tako brižljivo postavile.
Isus nije samo izbjegao zamku već je iznio i učenje koje je oblikovalo kršćanski stav prema građanskim vlastima tijekom dva milenija. Ovo učenje, koje Pavao u Rimljanima 13 proširuje, učinilo je uzoran građanski život i pošteno plaćanje poreza vjerskom dužnošću među kršćanima.
Nije uvijek jednostavno živjeti u skladu s ovakvim gledištem. Na primjer, kršćanima je vrlo lako malo “uštedjeti” na porezima ako zanemare Isusove i Pavlove riječi. Ali sve dolazi na svoje mjesto kada shvate da čak i građanska vlast ima ulogu u Božjoj providnosti. (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)