“Naprotiv, ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga! Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu.” (Rimljanima 12,20)
Postoje samo tri načina kako se možemo odnositi prema osobi koja nam je nanijela zlo. Prvi, zanemarivanje te osobe, ništa ne rješava. Drugi, najprirodniji način, gledano iz “normalne” ljudske perspektive, je “osveta” svim sredstvima. Osveta je tako slatka. Ipak, ona ima suprotan učinak. Ona jednostavno rađa osvetu za osvetom jer obje strane posežu za njom.
Najduža i najkrvavija obiteljska zavada u Sjedinjenim Američkim Državama ilustrira ovu misao. Nitko ne zna kako je sve počelo, ali posljedice su bile strašne.
Neki iz vlasti tvrde da je zavada obitelji Hatfield i McCoy započela u planinama Kentuckyja i zapadne Virginije tijekom 1860-ih a podgrijala ju je zalutala ovca i violina vrijedna 1,75 dolara. Problem je eksplodirao 1882. godine kada su tri brata obitelji McCoy ubili Ellisona Hatfielda jer ih je uvrijedio.
Glava klana Hatfield uzeo je tri člana obitelji McCoy, zavezao za drvo da ih se može vidjeti iz njihove obiteljske kuće i ispalio pedeset hitaca u njih. Nakon toga život se plaćao životom, a nekada i dva i tri za jedan.
Nakon gotovo pola stoljeća gorčine zapisi izvještavaju o 30 ubojstava. Plaćena je visoka cijena za “slatku osvetu”.
Ako ni zanemarivanje ni osveta nisu korisni, što trebamo činiti kada nam netko učini zlo? Pavao predlaže treći, neuobičajeni način, činjenje dobra. Nahraniti ga kada je gladan, napojiti ga kada je žedan, i tako dalje. To će biti isto, kaže on, kao da stavljate razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu. Moffat dobro izražava simboliku metafore o “razbuktjeloj žeravici” kada ovaj redak prevodi: “Na ovaj način vi ćete učiniti da osjete gorući osjećaj srama.”
Treći način možda neće uvijek promijeniti neprijatelja, ali on jedini koji ima izgleda. On je tako “nenormalan” da iznenađuje ljude i izaziva u njima pitanje: “Kakva je to osoba koja na zlo koje činim odgovara dobrim?” Odgovor je da je takva osoba kršćanin koji pokazuje istinsku ljubav (Rimljanima 12,9) na isti način na koji ju je Bog pokazao prema nama kada je poslao svog Sina da umre za nas dok smo još bili Njegovi neprijatelji (Rimljanima 5,8.10). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)