“Imamo različite darove već prema danoj nam milosti… Tko ima dar posluživanja, neka poslužuje! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!” (Rimljanima 12,6-8)

Početkom Drugog svjetskog rata Winston Churchill je rekao predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Franklinu Roosveltu: “Dajte nam oruđe i mi ćemo završiti posao.” Churchill je govorio o vojnoj opremi. Ali uloga duhovnih darova u crkvi usporediva je s potrebama britanskog vođe. Crkva je također u ratu protiv kraljevstva zla. Duhovni darovi koje Pavao nabraja u Rimljanima 12 i drugim mjestima oruđa su koja crkva rabi u svojoj svemirskoj borbi. To je kao da nas je Bog povezao s nebeskom prijestolnicom i rekao: “Dat ću vam oruđa (darove Duha) i sada završite posao.”

Rimljanima 12,6-8 nabraja sedam darova. Neki, kao što je prorokovanje, izgledaju privlačniji od drugih. Drugi su manje ugledni, ali su jednako važni. Ali poznavajući ljudsku umišljenost ne čudi što je Pavao, raspravljajući o darovima, opomenuo ljude da se ne precjenjuju. Žalosna je činjenica, kao što je i Isus rekao, da se ljudi ponose zbog davanja milostinje ili dobre molitve (Matej 6,1-8).

Problem ljudi u crkvi koji međusobno uspoređuju svoje darove također se spominje u 1. Korinćanima 13 gdje im Pavao kaže da ništa nije važno ako nemaju istinske međusobne ljubavi.

Osim prorokovanja Pavao nabraja šest drugih darova: posluživanje, poučavanje, tješenje, darežljivost, služenje i činjenje milosrđa. Većina ovih darova nalazi svoju primjenu u svakidašnjem životu crkve i njenoj okolini. To nisu egzotične već svakidašnje dužnosti.

Velika opasnost je u tome što mi kao kršćani nećemo rabiti darove koje nam je Bog dao. Zato Pavao poziva na uporabu svih darova. Jednostavno je biti promatrač u velikoj borbi i, na neki način, zakopati svoje darove. Bog zapovijeda tebi danas da otkopaš svoj dar i dopustiš Bogu da uporabi i dar i tebe na svoju slavu.

Možda nije slučajno što je “veselo” posljednja riječ u današnjem retku. Ništa nije tako neprivlačno kao nevesela, smrknuta osoba koja samo “obavlja svoju dužnost”. Premda se riječ “veselo” u Rimljanima 12,8 posebno odnosi na iskazivanje milosrđa, veselost je važna u korištenju svih darova. Bog želi da Mu služimo s osmijehom na licu.  (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)