“Pritječite u pomoć svetima u potrebama! Gostoljubivost revno njegujte!” (Rimljanima 12,13)
Pavao u današnjem retku nastavlja s obilježjima koja proistječu iz kršćanske ljubavi. Jedan novi prijevod prevodi ovaj redak najbliže apostolovoj namjeri: “Kada su djeca Božja u potrebi, budi onaj koji će im pomoći. Stvori naviku pozivati goste kući na ručak ili ako trebaju prenoćište.”
Prvo što trebamo primijetiti jest da kršćani trebaju ispuniti potrebe bližnjih, članova crkve. Ne treba davati sa žalošću, već to treba biti istinski izraz ljubavi (Rimljanima 12,9).
Apostol na drugim mjestima ističe da kršćanska briga za druge obuhvaća roditelje i drugu rodbinu. On je bio tako uporan u vezi s ovom obvezom da je izjavio: “Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika.” (1. Timoteju 5,8) Ovo su teške riječi, ali izgleda da su potrebne. Mi čak i danas susrećemo ljude koji se nazivaju kršćanima a ipak previđaju istinske potrebe (emocionalne i financijske) svojih roditelja i drugih rođaka.
Osim rođaka, Pavao u 1. Timoteju, u duhu starozavjetne tradicije, također ukazuje na dužnost kršćana da podrže “prave udovice” (1. Timoteju 5,3) Kada je rekao “prave” on je mislio na činjenicu da kršćani trebaju biti pažljivi kako ne bi stvorili nezdravu ovisnost. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje. Kršćanska je dužnost dati ljudima ono što im treba. Za neke je to trenutačna financijska pomoć, a za druge poticaj da krenu putem vlastite neovisnosti.
Pavao je pokazao svoju brigu za siromašne prikupljanjem sredstava u Judeji. Pokazujem li ja i moja crkva istu brigu?
Druga opomena u današnjem retku bavi se gostoljubivošću, vrlo važnim pitanjem u vrijeme kada su kršćani morali bježati zbog progonstva u svijetu bez prikladnih (ili sigurnih) skloništa. Svijet se promijenio, ali potreba da svoj stol a ponekad i svoj dom podijelimo s drugima, nije.
Vrlo je jednostavno ne truditi se oko drugih. Ali velik blagoslov očekuje nas i naše goste kada to učinimo. Na primjer, uzmite nešto jednostavno kao što je poziv na subotnji ručak. Koliko je stranaca ili usamljenih članova bilo zanemareno u ovom nezanimljivom vidu kršćanske ljubavi? (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)