“Jer, ako Bog nije poštedio prirodnih grana, neće ni tebe poštedjeti.” (Rimljanima 11,21)
Biblija ne uči da smo zauvijek spašeni ako smo jednom iskusili spasenje. Pavao u današnjem retku odlučno upozorava neznabošce da će i oni ako postanu drski i hvalisavi zbog svojih duhovnih prednosti koje su Židovi imali (vidi Rimljanima 2,17-29) doživjeti istu sudbinu. To jest, oni mogu biti odsječeni čak ako su i bili pricijepljeni.
Jean Calvin komentira to što Bog nije poštedio prirodnih grana: “Ovo je najsnažniji razlog za uklanjanje svake samouvjerenosti: jer o odbacivanju Židova nikada ne bismo trebali razmišljati a da se duboko ne zamislimo. Jer što je uništilo njih, ako ne … ovisnost o dostojanstvu koje su stekli i prezreli ono što je Bog odredio. Oni nisu bili pošteđeni premda su bili prirodne grane; što će se onda nama dogoditi, ako postanemo drski, koji smo divlja maslina i stranci? Ova nas misao potiče na nevjeru u sebe same i tjera da se čvršće i postojanije držimo Božje dobrote.”
Uviđanje vlastite slabosti stalna je obveza u kršćanskom životu. Pavao stalno iznova naučava da nitko od nas ne može imati nadu, mir ili sigurnost ako ne održava odnos vjere s Bogom kroz Krista.
Tako je apostol pružio svojim čitateljima jasno i nepogrešivo upozorenje da Božju milost ne uzimaju zdravo za gotovo. Premda nas Bog ljubi i želi sve učiniti za nas, mi ne smijemo zaboraviti Njegovu mržnju prema grijehu, jer grijeh i njegove posljedice uništavaju mir, sreću i život bića koja je On stvorio na Zemlji. Bog koji opravdava mora biti i Bog koji sudi. On želi okončati problem grijeha. Pavao, imajući ovo na umu, ima izvrstan razlog da u Rimljanima 11,20 istakne kako se kršćani moraju bojati Boga. Mi trebamo imati sveti strah zbog onoga što On jest i zbog Njegove odgovornosti da na kraju sudi grijehu i okonča problem grijeha.
Bog je božanstvo ljubavi, ali Njegova ljubav nije ljubav starog, krezubog djeda koji sve dopušta. Bog koji istinski ljubi mora osuditi razornost grijeha. On nas poziva, ako želimo ostati na maslini, da uklonimo grijeh drskosti iz svog života. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)