“Dakle pitam: Zar su tako posrnuli da konačno padnu? Daleko od toga! Nego je njihovim prekršajem došlo spasenje poganima, da bi ih ovi potakli na natjecanje.” (Rimljanima 11,11)
U dosadašnjem proučavanju Poslanice Rimljanima očito je da Pavao raspravu vodi korak dalje nizom pitanja koja postavlja i zatim odgovara na njih.
S današnjim retkom stigli smo do novog pitanja, drugog najvažnijeg pitanja u Rimljanima 11. U prvom je retku pitao je li Bog odbacio Izrael. Njegov odgovor je glasio da Židovi nisu bili odbačeni, ali da ih je većina otvrdnula svojim stalnim odbacivanjem Božje milosti. Naravno, nisu svi otvrdnuli — Ostatak je prihvatio Evanđelje. Ali otvrdnulo stanje većine Židova izaziva još jedno pitanje u Pavlovom umu: “Jesu li oni toliko posrnuli da se ne mogu vratiti?” Slika koju ove riječi prikazuju nudi dvije mogućnosti. Prva je posrnuće nakon čega se osoba ponovno osovi na noge, otrese prašinu i nastavi hod prema cilju. Druga je ozbiljan pad nakon kojeg osoba ne ustaje, kao kod pada s litice.
U ostatku 11. poglavlja Pavao će ilustrirati da Izrael nije posrnuo bez mogućnosti povratka. Još uvijek ima nade za njegove nje, Židove. Oni su posrnuli, ali ne i pali bez mogućnosti povratka.
U međuvremenu Bog koji čini da “sve pridonosi dobru onih koji ga ljube” (Rimljanima 8,28) učinio je da nešto dobro proiziđe iz židovskog propusta da prihvate Evanđelje. Zbog njihovog propusta Evanđelje su spremnije prihvatili neznabošci.
Djela apostolska ponovno spominju ovu Pavlovu tvrdnju u današnjem retku. Tamo je apostol prvo propovijedao Židovima u novim mjestima. Ali kada su Židovi odbacili Pavlovu poruku, on je otišao neznabošcima koji su je često prihvaćali. To je naravno uznemirilo Židove. Pavao se u današnjem retku nada da će oni ostati uznemireni (zavidni), razmotriti blagoslove koje su neznabošci našli u Evanđelju i sami ga prihvatiti.
Ali to se nije dogodilo tijekom crkvene povijesti. Leon Morris ističe da su kršćani odviše često umjesto prikazivanja privlačnosti Evanđelja pristupali Židovima s predrasudama, mržnjom, progonstvima i zlonamjernošću. Mi kao kršćani trebamo raditi s Bogom, a ne protiv Njega, na blagoslov Židovima i drugima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)