“A što mu odgovara Božja objava? `Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.” (Rimljanime 11,4)
Pavao i dalje razmatra svoju tvrdnju da Bog nije odbacio Izrael (Rimljanima 11,1). Kao što smo jučer vidjeli, on je u 1. i 2. retku ponudio dva razloga zašto Bog nije odbacio Izrael. Onda od drugog do četvrtog retka nudi i treći, povijesni razlog.
“Ili ne znate”, pita apostol, “što veli Pismo kada spominje Iliju, kako se ovaj tuži Bogu na Izraela: `Gospodine, proroke tvoje poubijaše, žrtvenike tvoje razrušiše. Ja sam ostadoh i hoće da i mene ubiju.'” (3. redak)
Kontekst Ilijinog prigovora Bogu je pobjeda koju je upravo izvojevao nad Baalovim prorocima na brdu Karmel. On je odmah nakon toga panično pobjegao od kraljice Izabele. Naposljetku je našao utočište u špilji na brdu Horebu. Bog je našao proroka i upitao ga zašto se skriva. Tada je on podsjetio Gospoda na Izraelov otpad te da je on sam ostao vjeran (1. o Kraljevima 19,1-14).
Bog je rekao Iliji da se previše ne razumije u brojenje. “A što mu”, pita Pavao, “odgovara Božja objava? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.”
Tako Izraelov otpad nije bio potpun. Bog je imao Ostatak koji Mu je ostao vjeran. On nije odbacio svoj narod. Naprotiv, On je “ostavio” sebi one koji su vjerni.
Ipak, Ilija se osjećao usamljen i obeshrabren. Ja se s tim mogu poistovjetiti. Ponekad se čini da je crkva u potpunom neredu. Zašto? Jesi li čuo ovo ili ono o pastoru? Znaš li što je crkva izglasala? Ovakva govorkanja su često prisutna. Stvarni problem je u tome što to nisu uvijek govorkanja već često i stvarnost.
U takvim trenutcima je lako očajavati. Mi se poistovjećujemo s Ilijom i mislimo da smo samo mi ostali vjerni Bogu. Ali u ovakvim trenutcima trebamo znati da mi ne vidimo sve kao Bog. Bog kao i u Ilijino vrijeme ima Ostatak u svakoj situaciji premda mi možda ne možemo prepoznati one koji mu pripadaju. Bog je živ i djeluje u Crkvi usprkos njenim problemima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)