“Ali svi nisu prihvatili Radosne vijesti. Tako Izaija veli: “Gospodine, tko vjerova našem propovijedanju?” (Rimljanima 10,16)
Prije dvije tisuće godina neki čovjek je odlučio slijediti velikog vođu. Kao njegov učenik tijekom tri godine bio je dio male skupine koja nije samo učila od svog učitelja već i živjela s njim.
Međutim, vremenom se učenik razočarao u svog učitelja i izdao ga njegovim neprijateljima. Ubrzo se razočarao i u samog sebe zbog onoga što je učinio. Razočaranje je uzrokovalo depresiju, depresija očaj, očaj beznađe, a beznađe samoubojstvo.
Ovaj se učenik zvao Juda. Isus Krist je bio njegov učitelj.
Svi ne prihvaćaju Radosnu vijest. I Isus je ponekad doživio neuspjeh. Naime, većina ljudi kojima je propovijedao nikada nisu postali Njegovi sljedbenici. Oni su voljeli Njegova čuda, kruh i ribu, ali kad su se javile kušnje, oni su Ga napustili. Vratili su se u svoj udobni život bježeći od života posvećenog Kristu.
Ovaj se prizor nije mnogo promijenio tijekom dvije tisuće godina. “Ali svi” ne prihvaćaju Radosnu vijest. Isus nam je u svojoj usporedbi o kraljevstvu rekao da će tako biti.
Isus je u Mateju 13 učio da problem naviještanja Evanđelja nije u Bogu. On je osigurao da se Evanđelje propovijeda svim vrstama ljudi (tla) ali svi ne odgovaraju na isti način. Neki dopuštaju đavlu da im iz srca otme sjeme istine (Matej 13,19 — sjeme koje je palo pokraj puta), drugi ga prime s radošću ali ga odbace kada saznaju cijenu (21. redak, kamenito tlo), neki slušaju ali dopuštaju da brige ovog života zaguše zanimanje za budući život (22. redak, sjeme koje je palo u trnje), dok neki primaju riječ i donose kršćanski rod (23. redak, sjeme koje je rodilo stostruko, šezdeseterostruko i trideseterostruko).
Ova usporedba nameće dva zaključka: (1) samo manjina od onih koji primaju riječ ostaje vjerna; (2) neprihvaćanje Evanđelja nije Božji propust. On pruža mogućnosti, ali rod ovisi o čovjekovom odgovoru. Tako je bilo i u Kristovo i u naše vrijeme.
Naš posao nije da sjedimo i brinemo se o posljedicama već da “obujemo noge spremnošću za Radosnu vijest — mir” (Efežanima 6,15) kako bismo mogli biti Božji posrednici i pripremiti srca ljudi da vjeruju u Njega. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)