“A na Izraela upućuje riječi: Cio dan pružah ruke svoje prema neposlušnom i buntovnom narodu.” (Rimljanima 10,21)
Pavao s današnjim retkom zaključuje pitanje koje je postavio u Rimljanima 10,16 o razlogu zbog kojeg svi Izraelci nisu prihvatili Evanđelje. To nije zato što ga nisu čuli, jer jesu (18. redak). Nije ni zbog toga što ga nisu razumjeli (19. i 20. redak). Njihov stvarni problem je bio u tome što su bili “neposlušni i buntovni” (21. redak).
Današnji redak nam kaže da je Bog ponovno pružio svoje ruke Izraelcima. On je preuzeo inicijativu. On nije samo čekao da Ga oni nađu, već im je pružio svoje ruke “kao roditelj”, kaže John Stott, “koji poziva dijete da dođe kući nudeći zagrljaj i poljubac, obećavajući dobrodošlicu”.
Bog nije samo pružio svoje ruke Izraelu, već je to činio “cio dan” simbolizirajući time trajnu narav Njegove brige za njih.
Ali, ističe Izaija, Izraelci su bili jednako tako odlučni odbaciti Božje stalne ponude kao što se On odlučno brinuo za njih. On ih definira kao “buntovan narod”.
“… koji hodi putem zlim, za mislima svojim narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kâd prinose na opekama… Oni su mi dim u nosu.” (Izaija 65,2.3)
Ove retke u drugoj polovini desetog poglavlja Poslanice Rimljanima treba proučiti u njihovom kontekstu. U prvih osam poglavlja Poslanice Rimljanima apostol iznosi Evanđelje koje je i za Židove i neznabošce. Ali mnogi Židovi ga nisu prihvatili. To je ponukalo Pavla na raspravu o uzrocima židovske pogreške i, s druge strane, načinu na koji su neznabošci ušli u obećanja Saveza. Deveto poglavlje ponudilo je odgovor na ova pitanja u kontekstu Božje milosti. On je odlučio ponuditi milost svima koji je prihvaćaju. Deseto poglavlje razmatra ovo pitanje u svjetlu odgovora Izraela na Evanđelje. On nije bio pozitivan.
Ali još ima nade jer je Pavao čvrsto vjerovao da “tko god (Židov ili neznabožac) zazove ime Gospodnje, spasit će se” (Rimljanima 10,13). Radosna vijest je da ovo obećanje ne ovisi o rasi, nacionalnosti ili vremenu. Ona je radosna danas kao prije dvije tisuće godina. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)