„Mojsije piše o pravednosti koja dolazi od Zakona: `Tko je vrši, živjet će od nje.'” (Rimljanima 10,5)
Pavao u današnjem i sljedećih nekoliko redaka pokazuje da njegovo gledište o opravdanju po vjeri nije nešto novo, već da je to oduvijek bio način na koji Bog prihvaća svoj narod. On ističe ovu misao prikupljanjem niza citata iz starozavjetnih ulomaka.
Prvi je iz Levitskog zakonika 18,5 koji on tumači da osoba koja želi steći vlastitu pravednost vršenjem Zakona mora živjeti u skladu sa svim vidovima i detaljima Zakona. To jest mora izvršiti svako njegovo slovo. Sve što je manje od toga znači gubitak spasenja budući da Zakon sam po sebi ne posjeduje milost ili milosrđe.
Jakov je rekao nešto slično kada je utvrdio: “Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2,10) Zato ako je osoba sposobna vršiti sve osim jednog malog detalja, ona će još uvijek biti osuđena i bit će jednako izgubljena kao i onaj tko nije izvršio nijedan zahtjev Zakona.
Imajući ovo na umu trebamo znati da je Pavao već pokazao na temelju Starog zavjeta da su svi sagriješili i lišeni su Božje slave (Rimljanima 3,9-20.23). Zato i najmarljivija ljudska bića, u odnosu prema Zakonu, mogu ostvariti samo nesavršenu i neprihvatljivu pravednost. A u Božjim očima ovakva “pravednost” je u cijelosti nepravednost.
Neki su Židovi prevarili sami sebe mišlju da su savršeni ili gotovo savršeni. Bogati je mladić, na primjer, bez grižnje savjesti izjavio da je održao sve Božje zapovijedi od svoje mladosti (Matej 19,20). Ali Isus je uskoro razobličio ovu prijevaru kada je ukazao na nedostatak brige za bližnje kod ovog čovjeka.
Pavao u cijeloj Poslanici Rimljanima iznosi niz činjenica o pravednosti po Zakonu: (1) osobi koja traga za spasenjem vršenjem Zakona bit će suđeno na temelju ovih napora; (2) nijedna osoba, osim Krista, nije savršeno vršila Zakon; (3) posljedica je da su svi pod osudom.
Pavao je također dosljedno i u više navrata iznosio Božji plan spasenja milošću kroz vjeru kao alternativu spasenju ljudskim naporima. Trud koji je on uložio u ovo razmatranje ukazuje na dubinu ukorijenjenosti opravdanja djelima u ljudskoj duši. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)